Humor, kao smisao ili sposobnost za šalu, razvija se od najmlađe dobi, a smijeh je njegov „zaštitni znak“. Pravi smisao za smiješno razvija se u drugoj godini života kada dijete počinje shvaćati simboličku prirodu riječi i stvari. U toj dobi humor se temelji na fizičkoj nepodudarnosti. Dijete će se smijati ako mu npr. pokušamo čarapicu navući na ruku. U dobi od tri godine djetetu postaju smiješne riječi – vesele ga zabune te besmislene riječi i rima. Do izražaja dolazi i još jedna osobina humora – ponavljanje, koje šalu čini još smješnijom. Dijete će istu rimu (npr. zec – perec) ponavljati bezbroj puta i pritom se dobro zabavljati. Daljnjim djetetovim odrastanjem i sazrijevanjem mijenja se njegov doživljaj humora. Četverogodišnjak dobro razlikuje smiješno od „nesmiješnog“, ali neke šale može doživjeti kao prijetnju. Zato dječje reakcije ponekad mogu biti neočekivane i burne u situaciji kada ih odrasli žele zabaviti (npr. klaun). Sljedeća faza u razvoju smisla za humor javlja se u dobi od 5 do 7 godina. Dijete značajno napreduje na intelektualnom i govornom planu i počinje shvaćati da riječi mogu imati više značenja. Djeca rado izmišljaju igre riječima na osnovi njihove dvosmislenosti. Postaju sve uspješnija u izmišljanju šala, usavršavajući njihovu formu i sadržaj.
Najvažniji učinak smijeha i vedrog raspoloženja je stvaranje toplog i poticajnog ozračja u obitelji, među prijateljima i dr. Unošenje humora u svakodnevni život obitelji povoljno djeluje na djetetovo zadovoljstvo, olakšava mu rješavanje psiholoških problema. Humor mu pomaže u lakšem nošenju s tjeskobom i stresom, u svladavanju ljutnje ili pri izražavanju nečega što bi mu bilo teško izraziti na drugi način. Pomoću humora dijete se može i „izvući“ iz neugodne situacije.
Putem igre roditelj može djetetu (i sebi) pokazati vedriju i svjetliju stranu svijeta. Kada se roditelj uključi u djetetovu igru, dijete dobiva poruku da je zainteresiran za to što ono radi, a njihov odnos dobiva na povezanosti i povjerenju. Zajedničke vedre igre zbližavaju roditelje s djetetom, razvijaju djetetovu sigurnost, a roditelji mogu uživati promatrajući kako dijete odrasta i mijenja se. Roditeljima i djetetu ovo iskustvo zajedničkog provođenja vremena ostaje u pamćenju i kao vrijeme provedeno bez stresa.
:) TOPLO - HLADNO
Dijete iziđe iz prostorije, a prije toga pogleda predmet koji će roditelj sakriti. Po povratku ono traži skriveni predmet, a roditelj mu pomaže govoreći „hladno“ kada je daleko od tog predmeta, odnosno „toplo“ kad je vrlo blizu.
:) PRONAĐI PAR U RIMI
Djetetu se zadaju jednostavne, svakodnevne riječi kojima treba pronaći odgovarajući par u rimi. U prvoj varijanti dopuštaju se i besmislene riječi koje se rimuju sa zadanom (npr. VUK – ZUK). Kasnije se kao odgovor priznaju samo smislene riječi (npr. JUHA – muha, SLON – balon).
:) PLES NA NOGAMA
Ovom igrom dijete uz laganu glazbu uči kako slijediti i uklopiti se u tuđe pokrete, što je osnovna vještina za plesanje. Dijete se izuje i stane na gornji dio stopala roditelja koji ga pridržava da ne padne. Potrebno je vrijeme dok mali i veliki plesač ne usklade pokrete. Postane li preteško, roditelj može podići dijete i plesati s njim u naručju.
:) ZAGONETKE
Polako ide
svima je drag,
sa sobom ostavlja
srebrni trag. (PUŽ)
|
Ispred kuće
čovjek stoji
i samo se sunca
boji. (Snjegović)
|
Imam igle,
ne znam šiti,
tko će mene
pogoditi? (JEŽ)
|
Svi što je vole
svi je tuku
udaraju nogom
i bacaju iz ruku. (LOPTA)
|
Kućica u gorici
na jednoj nožici. (GLJIVA)
|
|
:) ŠTO SE PROMIJENILO?
Roditelj stane pred dijete koje ga treba pažljivo promotriti. Zatim roditelj iziđe iz sobe i promijeni neki detalj u svom izgledu (npr. skine/stavi/promijeni naočale, drugačije se počešlja, promijeni neki odjevni predmet ili nakit i sl.). Kad se vrati u sobu, djetetov je zadatak odgovoriti na pitanje „Što se promijenilo?“. Igra će postati zanimljivija ako se u „promjene izgleda“ uključe i baka, djed ili starija djeca.
:) ČAROBNA VREĆICA
Roditelj u jastučnicu ili platnenu vrećicu za kupovinu stavi nekoliko manjih, djetetu poznatih predmeta. Dijete uvlači ruku u vrećicu i opipavajući predmete nastoji ih prepoznati i imenovati. Kad imenuje predmet, izvlači ga iz vrećice i provjerava svoj odgovor. Vrsta i broj predmeta odabiru se prema djetetovoj dobi, interesima i mogućnostima.
:) SPECIJALNI TERET
Roditelj daje djetetu lagan i nelomljiv predmet (npr. podmetač za čaše, salvetu, malu plišanu igračku) da ga nosi do određenog mjesta. Dijete ga treba nositi na neobičan način npr. na savijenom laktu, na ramenu, na glavi. Roditelj hoda iza djeteta i usmjerava ga da sigurno stigne do cilja.
:) DOVRŠI CRTEŽ
Roditelj nacrta na list papira dio nekog lika i predmeta. Dijete ga treba prepoznati i dovršiti. U složenijoj varijanti, roditelj presavine papir i na gornjoj polovici nacrta polovicu životinje. Na donjoj polovici samo naznači završetak gornjih crta i okrene papir tako da dijete ne vidi koju životinju dovršava. Kada je zajednički uradak gotov, izravnaju papir i imenuju „svoju“ životinju.
Pripremila: Nataša Rađenović, psihologinja