Dijete predškolske dobi izloženo je raznovrsnim opasnostima u svom okruženju, a obveza odraslih je zaštititi ga: ukloniti opasnosti iz njegove okoline ili naučiti ga kako se ponašati da bi se samo zaštitilo. Kako je u djetetovoj prirodi da ne razumije što je opasnost, znatiželjno je i nestrpljivo, najvažnije je da bude pod nadzorom odraslih. Što je dijete manje, roditeljska uloga je veća jer dijete mlađe od tri godine nije sposobno odložiti ni kontrolirati svoje želje i potrebe.
S tri godine počinje razvoj samokontrole djeteta, mogućnost odlaganja želja i potreba te poštivanje pravila ponašanja. Dijete može prenijeti u sličnu stvarnu sitaciju ono što je saznalo u igri, priči i razgovoru. Tek tada počinje učenje o samozaštiti.
Roditelji trebaju imati povjerenje u svoje dijete i poštivati ga, ali i postaviti jasna pravila i granice ponašanja. Dijete kojem roditelji dopuštaju ili čak ohrabruju njegova opasna ponašanja (npr. dopuštaju da sjedi u automobilu na mjestu suvozača, daju mu da pije alkohol, potiču ga da izaziva psa...), kada bude samo, neće znati prepoznati opasnu situaciju i snaći se u njoj.
Ako se roditelj ponaša previše zaštitnički, ono također neće usvojiti samozaštitno ponašanje. Prezaštićeno ili stalno kontrolirano dijete kojem se sve zabranjuje ne razvija samostalnost, osjećaj sigurnosti, povjerenja u sebe i teško se na nešto samostalno odlučuje. Od 4. godine potrebno mu je osigurati razvoj inicijative, davati slobodu za istraživanje, prihvatiti njegove prijedloge i poticati samostalnost i upornost u aktivnostima (uz poduzimanje mjera opreza) do uspješnog završetka. Potrebno je uvijek odgovarati na dječja pitanja i biti mu partner u igri.
O svijetu oko sebe i opasnostima dijete najbolje uči kroz igru i pričanje priča te oponašanjem bliske odrasle osobe. Stoga je važno da se odrasli u njegovom prisustvu ponašaju odgovorno i zrelo npr. poštuju prometna pravila, ne opijaju se ili fizički obračunavaju...
Dijete od 4. godine počinje uviđati potencijalne opasnosti i može o tome razgovarati s djecom i odraslima. Zato mu se mogu jasno postaviti granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja i objasniti zašto na razumljiv način. U tu svrhu mogu se igrati zanimljive društvene i druge igre s pravilima te igre pretvaranja (Mi smo vatrogasci, policajci, liječnici i pacijenti...).
U 6. godini sposobno je isplanirati, predvidjeti tijek aktivnosti i provesti je do kraja. Može samostalno donijeti odluku i suočiti se s posljedicom te odluke. Kako bi se razvijala sposobnost uviđanja i predviđanja mogućih posljedica pojedinih postupaka ili akcija te samostalno traženje odgovora i rješenja, dobro je s djetetom razgovarati „Što bi se dogodilo ako...?“.
Za dijete u godini pred školu važno je da što više upoznaje društvenu okolinu, da ulazi u raznovrsne socijalne situacije u kojima uči norme i pravila ponašanja jer će mu to olakšati samostalno snalaženje. Zato je dobro da roditelj i dijete zajedno idu u razne posjete: obiteljskim prijateljima, u kupovinu, šetnje gradom, na izlete, u kino, kazalište, izložbe, sportske događaje...
Važno je da dijete pred polazak u školu razvije samozaštitno ponašanje jer će ubrzo biti u raznim situacijama koje će tražiti samostalnu procjenu i djelovanje.
Roditelji trebaju predškolsko dijete:
- naučiti da zna svoje ime i prezime, adresu stanovanja, imena roditelja i telefonski broj
- poučiti kako se ponašati ako se izgubi
- naučiti da zna brojeve u slučaju opasnosti – policije, hitne pomoći, vatrogasaca
- naučiti da njegovo tijelo pripada samo njemu, da ga nitko nema pravo dirati protiv njegove volje (osim u posebnim situacijama – kod liječnika, prigodom pranja, obavljanja nužde)
- slušati što govori i obraćati pozornost na primjedbe o neobičnom ponašanju neke osobe
- upozoravati da ne ulazi u automobil ili stan nepoznate osobe, ne uzima darove i govori o svojoj obitelji
- poticati na druženje i boravak u grupi djece, učiti da se ne osamljuje i da izbjegava osamljena mjesta
- osposobiti za snalaženje u prometu, posebno poštivanje prometnih pravila
Sanja Runjić, pedagoginja