Obavijesti i savjeti roditeljima

Govorno-jezični razvoj je vrlo složen proces. Počinje u najranijoj djetetovoj dobi. Dijete po rođenju je spremno na interakcije, rađa se s određenim sposobnostima i sklonostima prema interakciji s roditeljima, posebno majkom. Ono odmah prepoznaje majčin glas jer se slušanje razvija već u prenatalnom razdoblju. Kada se rodi  počinje komunicirati sa svojom okolinom kroz plač i krik kako bi ukazalo na svoje potrebe.  Dijete je tako u stalnoj interakciji s okolinom, komunicira s njom, a okolina na njegovu komunikaciju najčešće odgovara govorom. Na taj način je u čestom doticaju s govorom te ga tako spontano razvija. 

 

U dječjem razvoju govora događaju se prirodni procesi sazrijevanja govornog aparata. Djeca u mlađoj dobi pojednostavljuju izgovor riječi tako što neke glasove izostavljaju ili ih mijenjaju nekim drugim (npr. riječ „ruka“ izgovore „uka“ ili „luka“). To je sastavni dio razvoja govora kada dječji govorni aparat nije dovoljno zreo za pravilan izgovor svih glasova i s vremenom te „pogreške“ nestaju. Ta pojava naziva se fonološkim procesima. Fonološki razvoj je postupan proces usvajanja govornih obrazaca odraslih, a fonološki procesi su fonološka odstupanja od govora odraslih razvojne prirode i najčešće nestaju do 5,5 godina života. Govorni aparat postupno sazrijeva kao što se to događa i s kretanjem. Dijete da bi stabilno hodalo najprije leži, zatim puže, sjedi, ustaje se na noge i tek onda dolazi do hodanja. Tako je i s govorom. Da bi dijete došlo do rečenice najprije će u ležećem položaju naučiti glasati se vokalima, zatim slogovima, riječima i tek onda rečenicom. Isto se događa na razini glasova – najprije se pojavljuju najjednostavniji, odnosno vokali i okluzivi A, E, I, O, U, P, B (u 1. godini života), a posljednji se razvijaju Č, Ć, DŽ, Đ, R (do 5,5 godina). Važno je znati okvirno dob pojave glasova jer odstupanja u dobi u kojoj se ne očekuje može upućivati na poremećaj izgovora glasova odnosno dislaliju ili fonološki poremećaj.  

 

Djetetova okolina ima vrlo važnu ulogu u poticanju razvoja govora. Ona svojim modelom govora može pozitivno ili negativno utjecati na daljnji razvoj. 

Pozitivno može utjecati tako da djetetu daje dobar govorni model i da u komunikaciji s njim koristi govor upućen djetetu. Govor upućen djeci označava poseban oblik komunikacije odraslih djeci. Razlikuje se od komunikacije među odraslima. Karakteristike govora upućenog djeci su korištenje jednostavnih i kratkih rečenica, rječnika primjerenog za dijete, umanjenica, raznih intonacija u govoru, mijenjanje boje i intenziteta glasa (afektivan govor), govorimo o situacijama u kojima je dijete trenutno uključeno, postavljamo pitanja i dajemo vremena djetetu za odgovor ili reakciju i sl. U govoru upućenom djeci sve riječi i svi glasovi izgovaraju se pravilno kako ih odrasli izgovaraju. Važno je pravilno izgovarati i ne ispravljati djetetov izgovor nego ponoviti riječ ili rečenicu ispravno, ali bez ukazivanja da je nešto krivo izgovorilo. Na taj način odrasli predstavljaju dobar govorni model za dijete bez narušavanja njegovog samopouzdanja. 

 

S druge strane odrasli često koriste tepanje kao način govora kada su u interakciji s djetetom. Neke karakteristike tepanja su slične govoru upućenom djeci. Koriste se jednostavne i kratke rečenice, razne intonacije, umanjenice, afektivan govor, ali postoji bitna razlika između tepanja i govora upućenog djeci. Kod tepanja odrasli koriste nepravilne oblike riječi i riječi izgovaraju onako kako ih djeca izgovaraju. Npr. odrasla osoba želi reći djetetu: „Moje malo sunce“, a izgovori na način: „Moje majo cunce“. Ovakav način izgovora treba izbjegavati jer može negativno utjecati na usvajanje izgovora glasova. Tepanje nije karakteristika govora upućenog djeci te je nepoželjan oblik obraćanja djeci jer tako djeca imaju model za usvajanje nepravilnog govora. 

 

Vidljivo je kako su rane interakcije roditelj-dijete značajne za njegov razvoj. Osobito je važno zbog činjenice da dijete usvaja, a ne uči govor. Stoga je ključna uloga djetetove okoline biti dobar govorni model. Ipak, treba imati na umu kako na nepravilan izgovor glasova i općenito poremećaje u govoru utječe puno različitih čimbenika, a ovo je samo jedan kojim, odrasli kao djetetovi sugovornici, mogu utjecati na govorni razvoj. 

 

 

 

 

 

Marija Marijić, fonetičarka rehabilitatorica