Gdje živim? U selu ili gradu? Kako se zove moje selo, moja ulica? Kako izgleda moje selo, što sve u njemu možemo vidjeti? Gdje se najradije volim igrati?

Odgovore na ova pitanja dala su djeca iz objekta Leptirić u Međuriću. Gotovo sva djeca žive u Međuriću ili u okolnim selima. Mlađa djeca su znala u kojem selu žive dok su stariji znali ulicu, a neki čak i kućni broj.

Svatko je imao nešto zanimljivo reći o svome selu, a neke o dječjih izjava su:

Lucija: „Mi u selu imamo životinje, a i puno igračaka.”

Mateo: „Moje selo ti se zove Veliko Vukovje i tamo ima i cesta i šuma. Pokraj naše kuće su kukuruzi, a tamo gdje se Martina i ja šetamo s mamom, tatom i Helenom je vatrogasni dom. Imamo i neko drveće s voćem i garažu poviše kuće, tamo, znaš, ovako kad ideš!” (pokazuje rukama kako).

Denis: „U našem selu ima cesta i mi imamo Quada s kojim se vozimo po cesti.”

Orlando: „Mi imamo samo jednu zgradu u Međuriću i tamo ja živim. I jednu školu isto. Ona je spojena s mojom zgradom!”

Simon: „u Međuriću imaju plave kuće, zelene kuće i veliki dom za sve.”

Leo: „...Simon nije rekao da imamo još i polja i kombajne i vrtić!”

Dorijan: „Meni je najdraže ovo od škole igralište i ovo betonsko.”

Dolores: „Mi u Ilovi isto imamo i školu i crkvu i polja isto. Imali smo i traktor isto. Neki susjedi i ljudi još imaju.”

Marijan: „Ja živim u Međuriću i tamo imam kuću. Imam traktore, plišance i kamione.

 

Sitnim i krupnim građevnim materijalom djeca su gradila svoje kuće ili dijelove sela. Od kutijica, papira, kolaž papira i kartona te uz pomoć škarica i ljepila izradili smo maketu sela. Prvo su razmišljali i dogovorili kako bi bilo najbolje napraviti raskrižje u blizini vrtića jer bi onda mogli napraviti dio Međurića u kojem živi najveći broj djece iz skupine i dio Velikog Vukovja u kojemu živi dio djece iz skupine. Vrlo dobro su surađivali i spontano se uključivali u aktivnost.

 

 

 

 

 

 

 

Ivana Kostanjevečki, odgojiteljica mješovite skupine objekta Leptirić, Međurić