Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Prvi susret s jaslicama

12.5.2020.

 

           Polazak u jaslice velika je promjena za svako dijete. Najčešće je to prvo odvajanje od bližnjih odnosno od osoba koje najviše volimo. Za djecu je to izrazito teško razdoblje, ali istovremeno i neizostavan dio normalnog procesa odrastanja. Djeca se u ovom razdoblju odvajaju na neko vrijeme od obitelji u kojoj su se osjećali sigurno i zaštićeno, u njima nepoznatu okolinu i osobe u toj okolini. Kako bi se prilagodila novoj okolini, odgojiteljicama te jedni drugima, potrebno je određeno vrijeme, a koliko će dugo trajati sam proces prilagodbe ovisi o individualnim karakteristikama svakog djeteta.

            Djeca najmlađe skupine Nevena su na početku boravka u jaslicama uglavnom reagirala očekivano i karakteristično za razdoblje prilagodbe. Bilo je plakanja, teških odvajanja od roditelja, odbijanja prisutnosti odgojitelja, ali je sve trajalo vrlo kratko. Najveću podršku u ovom razdoblju, osim od svojih odgojiteljica, djeca su imala i od roditelja koji su svojim pozitivnim stavom i slijedeći smjernice vrtića uvelike olakšali cjelokupni proces.

            U ovom razdoblju, kako su se djeca sve više tijekom dana odvajala od sigurnih ruku odgojiteljica i svojih prijelaznih objekata, odgojiteljice su uočile veliki interes i potrebu djece za istraživanjem prostora sobe dnevnog boravka, igračaka te različitih mogućnosti igara. Tako su vrlo zaokupljeni centri aktivnosti bili centar kuhinje u kojem su simboličkom igrom oponašali radnje kuhanja, hranjenja i kušanja; stolno-manipulativni centar u kojem su manipulirali i istraživali mogućnosti igre s različitim igračkama; centar slikovnica u kojem su različite vrste slikovnica pregledavali, listali i imenovali poznate pojmove koje su prepoznali u njima te centar građenja gdje su od različitih vrsta kocaka radili svoje prve pokušaje građenja u visinu i duljinu. U nekim igrama tražila su veću prisutnost odgojiteljica dok su u nekima sudjelovali u potpunosti sami tražeći tako svoje vrijeme i prostor za igru i istraživanje.

            Aktivnost koja je u najvećoj mjeri pomogla u prilagodbi djece, tješila ih, zaokupljala pažnju i umirivala kada bi se prisjetili odvajanja od roditelja bila je manipuliranje štapnim lutkama životinja uz pjevanje pjesmica karakterističnih za određenu životinju. Tijekom pjevanja i manipuliranja lutkama djeca su svu svoju pažnju usmjerila na lutku i glas odogojiteljice, umirila bi se, a nakon svake otpjevane pjesmice su reagirala smijehom, pljeskanjem i uzvikivanjem. Upravo zbog uočenih takvih reakcija, odgojiteljice su štapne lutke često koristile tijekom ovog teškog razdoblja.

            Nakon završetka prilagodbe, djeca se aktivno uključuju u razne igre, istražuju, postaju sve samostalnija i raduju se svakom novom danu.

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                           

 

Mateja Durbek i Katarina Kučiš Buhin, odgojiteljice I. jaslica Nevena

Povratak