Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Naša priča

13.5.2020.

    Djeca I. jaslica objekta „Potočnica“ po prvi put su se susrela s vrtićem. Polazak u jaslice vrlo je velika promjena, a može izazvati stres kod djeteta i roditelja. Za većinu djece to je prvo odvajanje od roditelja, upoznavanje novog prostora i ljudi, drugačijeg ritma dana nego kod kuće.

U vrijeme prilagodbe, u prvome tjednu, s djecom su nekoliko dana boravili njihovi roditelji. To je pomoglo u postizanju sigurnosti kod djece te je roditeljima pružilo uvid u aktivnosti u skupini. Postupno smo produljivali boravak djeteta u skupini kako bi im olakšali prijelaz u novu sredinu. Ipak, bilo je suza, tuge, tješenja, maženja, nošenja, odbijanja hrane… Svaki dan prolazili smo isto: dolazak u vrtić, oblačenje papučica, opraštanje od roditelja, doručak, igre i planirane aktivnosti, presvlačenje pelena, voćni obrok, razne igre uz glazbu, brojalice, pjevanje, plesanje,  puhanje balončića od sapunice, čitanje slikovnica, ručak, popodnevni odmor u krevetićima, užina i odlazak kući. Dan je postao predvidiv i svi su sa sigurnošću znali da će roditelji doći po njih. Još uvijek povremeno ima suza, ali iz suosjećanja jer nam je došao netko novi u skupinu. Jaslice postaju divno mjesto u kojem polako, svakim danom sa sve većom sigurnošću i srećom, ulaze s osmijehom u skupinu i jure u zagrljaj odgojiteljicama. To je mjesto na kojem se pjeva, pleše, svira, igra plastelinom, gradi kockama, „kuha“, slika i crta, igra balončićima od sapunice,  mjesto na kojem se čitaju najčarobnije priče. „Tete“ se pretvaraju u razne likove iz priča i bajki, a djecu se voli, njeguje, prihvaća, tješi, razumije i potiče da budu najbolji što mogu biti.

    Djeca mogu, znaju i žele!

Mogu sami jesti, piti i donijeti maramicu kako bi obrisali nosić. Znaju da su voljeni, žele se igrati i učiti kroz igru. Žele eksperimentirati, otkrivati nove stvari, žele se smijati i biti sretni, ali imaju pravo biti i tužni. Naš posao kao odgojiteljica je da im u tome budemo pomoć, podrška, da ih guramo naprijed i omogućavamo im nova iskustva i spoznaje. Naša srca su velika poput planeta i otvorena za svakoga tko želi u njih ući. I sada, kada je već prošlo ono najteže za njih, svi smo se bolje upoznali i prihvatili u svim svojim različitostima.

 

 

 

 

 

                                                                   

 

                                                                              Ivana Tomić i Martina Šnjarić,

                                                                   odgojiteljice I. jasličke skupine Potočnice

Povratak