Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Istraživanje zvukova i izrada zvečki od pnm - a

15.5.2020.

     Djeca II. jasličke skupine objekta Maslačak vrlo su aktivna, radoznala i uvijek spremna za nove izazove. Posebno im je zanimljiva igra prepoznavanja raznih zvukova snimljenih na cd-u. Tada pozorno osluškuju i prepoznaju većinu zvukova glasanja poznatih životinja (mačke, psa, pijetla, kokoši, krave, konja, ptice...) te zvukova iz okoline (trubu automobila, zvuk zvona, otkucaje sata). Šumovi vezani uz žubor vode djeci su zanimljivi, ali ih ne imenuju, već ih pokušavaju oponašati  glasanjem i pokretom. Djeca koja još ne govore, izrazom lica  pokazuju da su prepoznala određeni zvuk ili glasanje. Dodatni poticaj za istraživanje zvukova su nam i zvučne puzzle životinja, vozila i glazbeni instrumenti, gdje poklapanjem na isto mjesto osluškujemo zvukove vozila, raznih glazbenih instrumenata i glasanje životinja.

      Kako pokazuju veliki interes za svakodevnu igru istraživanja zvukova, odlučili  smo zajedno izraditi zvečke i šuškalice od raznih materijala. Na igru u skupinu  došla nam je gđa Crnojević, Antina mama, koja nam je pomogla u izradi. Donijela je razne plastične bočice, limene kutijice, plastične čaše koje smo punili sitnim kamenčićima, tjesteninom, slamkama, čepovima, rižom i raznim sjemenkama te su nastale zvečke različitih oblika od kojih je svaka zvučala  drugačije. Djeca su uočavala i razlikovala tihe i glasne zvukove, a djevojčica  Gabrijela je zaključila da su neke zvečke malo, a neke jako glasne. Oformili smo i mali centar za istraživanje  zvukova te ga nadopunjavali drvenim štapićima, dječjim bubnjem, praporcima i gitarama izrađenim od plastične ambalaže. Djecu smo svakodnevno poticale na igru i istraživanje zvukova. U svakodnevnim aktivnostima manipulirala su zvečkama i šuškalicama. Koristila su ih na razne načine: slagala na stol, prevozila u prijevoznim sredstvima, prenosila u torbicama i kanticama, koristila za igru u kutiću  kuhinje, ali su najčešće  uz lupkanje izgovarala brojalice i pjevala pjesmice.

 

 

 

 

             Ivana Ptičar, Sabina Grbić i Andrea Štajcer, odgojiteljice II. jasličke skupine Maslačka

Povratak