Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Igre s pjevanjem s Angelininom mamom i bakom

18.5.2020.

     Mlađa A skupina Maslačka ove pedagoške godine započela je projekt "Igre s pjevanjem". Projekt je započeo promatrajući interes djece. Posebno ih oduševljavaju igre u kojima ima i pjesme i plesa. Gotovo svakodnevno nekolicina djece samoinicijativno započinjala je razne igre s pjevanjem u što su se uključivala i ostala djeca. Roditelji su sa projektom upoznati na prvom roditeljskom sastanku na kojem su dogovoreni mogući oblici suradnje. Tako su Angelinina mama i baka u narodnim nošnjama posjetile našu skupinu. Djeca su odmah primijetila "neobične haljine" za koje su pokazala veliko zanimanje, promatrala ih te pažljivo slušala što baka o njima priča. Također su primijetili "novčiće" oko vrata, a koliko su ih se dukati dojmili primijetili smo u narednim danima kada su ih prikazivali i na svojim likovnim radovima. Susret smo nastavili u dvorani gdje su baka i mama s djecom otplesale i otpjevale razne igre s pjevanjem. Angelinina baka i mama djecu su upoznala s pjesmom "Zvjezdice Danice" i s igrom s pjevanjem "Mi smo djeca vesela", a djeca su s ponosom pokazala igre s pjevanjem koje su već upoznala. Tijekom susreta vladalo je ugodno i veselo ozračje, pjesma i ples.

Nakon susreta, djevojčice su više vremena provodile u kutiću preoblačenja, gdje su isprobavale razne suknje i haljine, kitile se ogrlicama i drugim nakitom, na glave stavljale kape i šešir, oponašajući tako Angelininu baku i mamu. Primijetile smo da djeca češće samoinicijativno plešu igre s pjevanjem. Angelina je nakon  susreta bila posebno sretna i motivirana, te je narednih dana djeci pokazivala kako se pleše u kolu i u paru, kao što ona pleše na folkloru. U demonstraciji joj se priključio i Nikola, te su zajedno pjevali pjesmu "Seljančice malena", koju su također naučili na folkloru.

Igrama s pjevanjem omogućava se djetetu da istražuje zvukove, izražava se zvukom i pokretom te da izražava svoje misli i emocije. Time se doprinosi zadovoljavanju djetetovih interesa za pjevanjem, sviranjem, kretanjem. Ozračje u grupi je vedrije i veselije, a djetetu pomaže u razvoju osjećaja sigurnosti i samopouzdanja.

 

ANGELINA: "Baš je bilo lijepo kada su moja mama i baka s nama pjevale i plesale."

HELENA: "Teta, imale su lijepe haljine. Bile su pune cvijeća."

VERONIKA: "Jako su mi bili lijepi zlatni novčići oko vrata."

NIKOLA: "Teta, ja sam već prije pjevao "Zvjezdice Danice."

 

 

 

 

 Matea Frece i Josipa Vlajsović, odgojiteljice mlađe A skupine Maslačka

Povratak