Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Hrvatski olimpijski dan u srednjoj A skupini

19.5.2020.

     Tjelesnim vježbanjem podrazumijevamo sve pokrete i aktivnosti koje čovjek svjesno koristi za svoj razvoj, razvoj svojih osobina i sposobnosti, motoričkih znanja i za očuvanje i unaprjeđivanje svog zdravlja.Tjelesno vježbanje djece predškolske dobi ima različita obilježja u pojedinim fazama rasta i razvoja. Dob djece polaznika srednjih skupina karakterizira povećana sposobnost kretanja. Djeca su brža, spretnija i točnije izvode pokrete. Razlikuju smjer kretanja, bolje se snalaze u prostoru i tjelesna aktivnost s djecom ove dobi može trajati oko 20 minuta.

U našoj skupini s djecom svakodnevno provodimo tjelesne aktivnosti, u dvorani to su razne natjecateljske igre, pokretne i igre kretanja na poligonima. U sobi dnevnog boravka svakodnevno provode jutarnju tjelovježbu uz pomoć različitih rekvizita.Početkom ove pedagoške godine obilježili smo Hrvatski olimpijski dan. Našu skupinu posjetila je gospođa Baltorić, majka djevojčice Rije. Prilikom svoje posjete, gospođa Baltorić donijela je brojne rekvizite za vježbanje koje koristi na svom radnom mjestu fizioterapeuta (raznovrsne loptice, taktilni elementi, elementi za vježbanje stopala, tunel za provlačenje…).Uz pomoć ovih elemenata djeca su iskušavala svoju preciznost, ravnotežu, koordinaciju, strpljivost. Svi ti elementi kod njih su izazvali interes za ponuđene aktivnosti, posebice tunel za provlačenje. Jonnasova reakcija na tunel bila je: „Kroz tunel ideš kada ideš na put“, dok je Nora izjavila: „Ovo je baš super, dođi nam opet!“

 

Nakon tjelesne aktivnosti, u razgovoru s gospođom Baltorić, djeca su govorila zašto je važno vježbati.

Sven Stjepanović: „Vježbamo da bi bili veliki.“

Ria Baltorić: „Treba vježbati da narastu mišići.“

Filip Bešlić: „Moramo vježbati da bi dobili snagu.“

Josip Jajetić: „Sportaši vježbaju da bi zaradili kune.“

Erika Plantosar: „Ljudi vježbaju da budu jaki.“

Lota Zorić: „Moj tata vježba da mu ozdravi noga.“

 

Nakon posjeta nastavili smo svakodnevno provoditi tjelesne aktivnosti. S roditeljima smo dogovorili donošenje romobila i tricikala u vrtić kako bi i vrijeme boravka na zraku učinili što zanimljivijim. Vožnjom na romobilima i triciklima kod djece se utječe na motorički razvoj, posebno na razvoj koordinacije, preciznosti, ravnoteže i razvoj socijalne kompetencije, čekanje na red, dijeljenje, pomaganje…

 

 

 

 

Andrijana Kovalčik i Božica Cindrić, odgojiteljice srednje A skupine Maslačka

 

 

Povratak