Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Istraživački centar svjetlosti i sjene

19.5.2020.

     Na početku godine uočili smo da u našoj sobi dnevnog boravka postoji potreba za velikim promjenama u prostoru kako bi djeci omogućili kreativnu igru različitim sredstvima i materijalima. Vođeni spoznajom da svoja znanja i iskustva stječu, izgrađuju i razvijaju u stalnoj interakciji s okolinom, a ne izravnim poučavanjem, planirale smo kvalitetne i poticajne aktivnosti u koje se djeca uključuju po slobodnom izboru i interesu. Pratile smo dječju igru, interese, želje i razvojne mogućnosti, no sve se to svakodnevno mijenjalo. Djeca su međusobno razgovarala, iznosila nova stečena znanja i pretpostavke o različitim temama što je jednim dijelom ovisilo o poticaju i proživljenom iskustvu iz roditeljskog doma ili medija.

Jednog dana, prilikom pospremanja igračaka nakon igre, jedna djevojčica privukla je interes svojim pitanjem: “Teta, što je to na zidu?” Zapazili smo igru svjetlosti koja je tek malim dijelom prodirala u sobu te stvarala sjenu na zidu. Pitanjima smo djecu poticale na razmišljanje i samostalno dolaženje do rješenja. Odgovori su bili   zanimljivi što nas je motiviralo da istražimo što će se dogoditi ako razvučemo zavjese kako bi svjetlost još više prodirala u sobu. Pomaknuvši staklenku s vodom, na stropu se vidjelo treperenje reflektirajućeg svjetla što je djecu oduševilo i potaknulo da sami pronađu predmet u sobi dnevnog boravka koji bi na sličan način reflektirao svjetlost. Uz mnogobrojna pitanja, svakodnevno su uočavala i ukazivala na igre svjetlosti i sjene u sobi koje su tijekom dana bile različite, pojavljivale se na različitim mjestima ovisno o kutu prodiranja sunčeve svjetlosti. Djeca su pokazivala interes za pogađanjem stvari u sobi dnevnog boravka od kojih su stvarali sjene što nam je bio poticaj da izradimo kazalište sjena. Došli su do spoznaje da vlastitim tijelom možemo napraviti sjenu, da sjena može “rasti” ili “smanjivati se” ovisno o kutu svjetla. Najzanimljivije im je bilo igrati se rukama i prstima izvodeći sjene nekih životinja; zeca, vuka, ptice, puža i sl.

Tako je jedna “igra svjetlosti” dovela do organiziranja novog centra za senzomotoričke aktivnosti u čijem se sklopu nalazi i “centar za istraživanje svjetlosti i sjene” koji često nadopunjujemo različitim materijalima i poticajima za igru. Cilj nam je bio omogućiti im nova iskustva uz bogatstvo materijala; ogledala, lampica na baterije, sjajne naljepnice, trakice i cd-e koji odlično raspršuju svjetlost, svjetlosnu kutiju, malo i veliko kazalište sjena, svjetlosni stol s mnogobrojnim poticajima za igru miješanja boja, osjetilne vrećice i boce.Ponuđenim sredstvima i materijalima poticali smo jedinstven doživljaj mogućnosti uočavanja promjena i uzročno-posljedičnih veza. Djeca dugo i strpljivo istražuju ponuđene materijale te ih potičemo da iste materijale upotrebljavaju na različite načine otkrivajući njihova svojstva i mogućnosti primjene.

 

 

               

 

 

Lela Katić i Laura Trputec Lazički,odgojiteljice srednje B skupine Nevena

Povratak