Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Međunarodni dan starijih osoba

20.5.2020.

     Emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga je po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima.

Primijetili smo da dio baka i djedova gotovo svakodnevno dolazi u vrtić po svoje unuke te su sastavni dio u odgoju i obrazovanju djece naše skupine.

Međunarodni dan starijih osoba, koji se svake godine obilježava 1.listopada, bio nam je poticaj da pozovemo jednu baku na igru i druženje u skupinu, što je ona rado prihvatila.

Baka Marica pričala nam je kako se i s čime igrala dok je bila mala, a na crno-bijeloj fotografiji pokazala nam je svoju obitelj i svoju najdražu i jedinu igračku koju je imala. Pričala nam je i o dogodovštinama iz svog djetinjstva te nam pokazala igru oklascima kukuruza s kojima smo zajedno gradili kućice, dvorce, bunare i zabavljali se.

Na kraju susreta upoznala nas je sa svojim hobijem, heklanjem te svakom za uspomenu naheklala narukvicu. Djeca su u igri uživala, a vjerujemo kako se baka Marica bar nakratko vratila u vrijeme djetinjstva i bezbrižne igre.

     Osim posjeta bake Marice, tijekom tjedna provodili smo raznovrsne aktivnosti. Razgledavali smo i čitali slikovnicu „Kod bake“, govorili recitacije „Čemu služi djeda?“,“Čemu služi baka?“, pjevali smo i izvodili pokrete uz pjesmicu „Moja baka pleše Rock'n Roll“ te svoje bake i djedove crtali. Dio djece donosio je od kuće fotografije i albume svojih baka i djedova koji su također bili poticaj za razne govorne aktivnosti.

Razgovarajući o bakama, djeca su izjavila:

Nikolina: „Baka ima naočale. Kada nekad padne, boli ju. Ima šljaku. Deda ima naočale. On ne padne, ima ovce i čuva ih.“

            Tia: „Imam dva djeda i dvije bake. Baka Milka radi feferone, zimnicu i ručak. Svaki dan djed Tomo hrani gice  i kokoši i kupi od kokoši jaja. Djed Boris mora ležati, ali su mu doktori rekli da se mora nečim baviti pa peca. Baka Jadranka hekla i dobra je.“

            Noa V.: „Baka radi pekmez, a deda gleda samo televizor.“

            Fran: „ Baka mi sve daje da radim osim uštekavanja. Deda mi ne da da budem u njegovom krevetu i gledam RTL Kockicu.“

            Dora: „Moja baka kuha i čita s naočalama zato da dobro vidi.“

 

     Posjetili smo i ustanovu za starije i nemoćne osobe „Beatus“ gdje su djeca imala prilike razgovarati s bakama i djedovima. Pitali su ih kako se zovu, koliko imaju godina, zašto su u domu i imaju li u domu prijatelje. Vidjeli su njihove štapove, hodalice i ostala pomagala za kretanje, kako im izgledaju sobe i tko se sve o njima brine. Djeca su im otpjevala pjesmicu „Prijateljstvo“ i poklonila zajednički crtež, a zauzvrat dobila osmijeh na njihovim licima.

     U našem obiteljskom kutiću još su dugo kroz razne igre pretvaranja, preuzimala uloge baka i djedova, oponašali radnje i odnose njima bliskih osoba te proigravala zajednički doživljene situacije. Kroz sve te aktivnosti kod djece se razvijalo suosjećanje te pozitivni stavovi i odnosi prema starijima, njihovim osjećajima, željama i potrebama.

 

 

 

 

Marina Ferk i Dajana Tušek, odgojiteljice starije skupine Košute

Povratak