Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Obilježili smo Dan grada

20.5.2020.

     Povodom obilježavanja Dana grada Kutine  šetali smo gradom, razgledavali i obišli  neke važne ustanove i parkove: Muzej Moslavine, Galeriju Muzeja Moslavine, Poštu, Knjižnicu i čitaonicu, Sportski centar, park na Trgu kralja Tomislava i  Park 56. samostalne  bojne.

Prošetali smo do Trga dr. Franje Tuđmana, fontane i dječjeg igrališta gdje smo se i zadržali igrajući se. Tijekom šetnje djeca su uočila i skulpturu  „Kutinska vila“. To im je bilo zanimljivo otkriće i nova spoznaja da Kutina ima svoju vilu. Nakon neposrednog iskustva doživljaja grada proveli smo razne likovne i spoznajne  aktivnosti. Osim  likovnog izražavanja tušem i akvarelom na temu „Moj grad“,  izradili smo plan i maketu grada reciklirajući  pedagoški neoblikovani materijal. Svoja iskustva i doživljaj grada djeca su izrazila igrom Lego kockama  i igrom u kutiću građenja drvenim građevnim elementima i drugim vrstama konstruktora. Gradila su kuće, zgrade, ulice, mostove i druge objekte.

Također smo ih kroz razgovor i različite priče potaknuli na usvajanje znanja o mjestu boravka (adresa i kućni broj), kao i odgovornosti prema gradu u kojem živimo pravilnim odvajanjem i razvrstavanjem otpada...

Nakon raznih aktivnosti djeca su dala izjave na teme:  Zašto volim svoj grad i kamo najviše volim ići?

Borna:  „Volim svoj grad zato jer imam puno prijatelja.“

Helena:  „Volim ići na igralište i po kestene, željela bih da grad bude čist.“

Mia Č.: „Volim najviše klackalice na trgu.“

Ivan: „Ja volim trgovine, volim ptičice na drvetu.“

Jan: „U gradu volim park i u njemu se igrati s prijateljima.“

Jana: „Volim ići u lunapark. Volim kad je moj grad lijep i čist.“

U suradnji s Upravom grada Kutine organizirali smo posjet u gradsku upravnu zgradu. Tamo nas je dočekao gradonačelnik grada Kutine g. Zlatko Babić.  Svečano nas je primio u gradsku vijećnicu i počastio keksima i bombonima, a svako dijete dobilo je edukativnu slikovnicu s ekološkom temom. Predstavio nam se i upoznao nas je s poslom, obvezama i odgovornošću koju ima prema svim građanima Kutine. Osim pojedinačnog razgovora i fotografiranja s gradonačelnikom, imali smo priliku i vidjeti prostor gdje se održavaju važni sastanci na kojima se donose odluke vezane uz naš grad.

Boravak u gradskoj upravnoj zgradi ostavio je dubok dojam na djecu. Ovo su neke od izjava djece nakon druženja s gradonačelnikom.

Dojmovi susreta s gradonačelnikom:

Tin: „Svidjelo mi se kad je gradonačelnik rekao da on čuva grad.“

Sara: „Meni se svidjelo što smo dobili knjige.“

Marta: „Meni su se svidjeli slatkiši.“

Antea: „Meni se svidjelo kad je gradonačelnik pričao i rekao da čuvamo svoj grad.“

Manuel: „Ono za pričanje mi se svidjelo.“ (mikrofon)

Nakon sadržajnog druženja i upoznavanja s radom gradonačelnika, otpjevali smo pjesmu ekosadržaja „Mali čuvari velike Zemlje“. Zahvalili smo se i darivali mu naš plan grada Kutine.

 

 

 

 

Jasminka Karadža i Ana Barić, odgojiteljice starije A skupine  Maslačka

Povratak