Leptirić on-line

     U prošloj pedagoškoj godini u šetnjama okolicom često smo prolazili pokraj Muzeja Moslavine,  nekadašnjeg dvorca. Dječja znatiželja o ovom objektu potakla nas je na organiziranje posjeta. Uz susretljivost ravnateljice i kustosa obišli smo zbirke Muzeja i upoznali se sa životom ljudi nekada. Osobito su im zanimljive bile makete stare drvene kuće – trijema i Garić grada.

S obzirom na interes djece i našu procjenu o važnosti čuvanja tradicijske baštine od najranije dobi i u ovoj pedagoškoj godini smo nastavili s raznim igrama i aktivnostima.

Tako smo u suradnji sa Šimunovom mamom (koja je radila u Turističkoj zajednici grada Kutine) posjetili  trijem u Crkvenoj ulici. Dočekala nas je u narodnoj nošnji, a uz stručno vođenje gospođe Slavice Moslavac, etnologinje Muzeja Moslavine, djeca su saznala o životu ljudi nekada:

• kako i od čega su gradili kuće – trijem
• kako je izgledala unutrašnjost kuće (namještaj, razni predmeti, odjeća i obuća)
• koji su stari instrumenti i igre s pjevanjem
• kako je Kutina dobila ime i što ono znači (Kutina – Dunja)

Uz razgledavanje i razgovor gledali smo kratak film, a na kraju naučili jednu staru igru s pjevanjem „Ptići mali vrapčići“.

U našoj sobi krenuli smo s uređenjem tradicijskog kutića. Postavili smo razne stare predmete: mužare, mlinčić, kuhače, staro drveno korito za tijesto, sito, žensku i mušku narodnu nošnju, opanke,  stolnjake i ručnike s tradicijskim vezom, fotografije kuća, predmeta i ljudi. Nakon toga uslijedile su razne igre i aktivnosti. Djeca su svakodnevno koristila kuhinjske predmete, a osobito mužare u kojima su usitnjavala pšenicu i kukuruz. Prosijavala su brašno kroz sito te mijesila tijesto u drvenom koritu. Tako su napravljeni kolači, kruh i peciva koja su koristila u igri. U trijemu i na fotografijama su vidjela glineno posuđe. Nakon ponude gline u likovnom kutiću, djeca su postala pravi mali lončari te su napravila posudice, šalice, tanjuriće i žlice. U suradnji s Udrugom keramičara „Terakota“ upoznala su postupak izrade predmeta od gline. Upoznala su se i s načinom odijevanja ljudi,  a osobito su se začudila saznavši da se narodna nošnja izrađivala kod kuće i nije bilo velikih trgovina kao danas. Osim oblačenja narodne nošnje, motive su crtala i slikala, a od otpadnog papira izradila pregaču. Ponudile smo im jutino platno, vunu i plastične igle i tako su upoznala način vezenja i šivanja.

Organizirale smo zajednički izlet s roditeljima i djecom na Moslavačku goru i odlazak na Garić grad i Humku. Osim obilaska stare kamene utvrde Garić grada i planinarenja na Humku, djeci su ispričane legende  „Ružica Garićgradska“ i „Pukli kamen“. U vrtiću smo se uz razgledavanje fotografija na laptopu prisjetili izleta, a djeci koja nisu išla, prepričali smo doživljaje. Čitali smo i prepričavali legende, gradili Garić grad, dvorce i stare kuće, a od gline napravili maketu.

Kroz govorne igre i aktivnosti upoznala su nove riječi: trijem, narodna nošnja, opanci, tkalački stan, mužar, sito, kolijevka, škrinja, stoka – blago, utvrda, planinari, legenda.

Posjetili smo dvije izložbe u Galeriji Muzeja Moslavine „Čuvari baštine“  te izložbu „Keramika – tradicija i suvremenost“ Udruge keramičara „Terakota“ na kojoj su izloženi radovi naše djece (glineno posuđe, maketa Garić grada).

Tijekom godine naučila su više igara s pjevanjem. Upoznala su se i s tradicijskim instrumentima, osobito kroz posjet Luke, Milinog koji je polaznik glazbene škole i svira brač. Imala su priliku vidjeti kako instrument izgleda i usporediti s drugima. Milin brat je odsvirao nekoliko pjesmica, a nakon toga su isto pokušala djeca. U posjet nam je došla i Arijina mama u narodnoj nošnji i naučila ih staru igru s pjevanjem „Ko je moje guske krao“.

Ove godine smo se pridržavali izreke „Nije smeće sve za vreće“ i iskoristili otpadni papir za izradu škrinje, tamburica, frulica i mape našeg projekta. Prirodne materijale, sjemenje, zrnje, sijeno, strugotine drveta i kukuruzovinu smo koristili u igrama pretvaranja u tradicijskom kutiću i izradi jaslica i ukrasa za božićnu jelku.                   U kartonsku škrinju stavili smo sve naše „blago“ – predmete, likovne radove, fotografije i Mapu projekta.

 

IZJAVE DJECE NAKON POSJETA TRIJEMU

Maro Premužić: „U sobi su imali stolove i stolice, krevet od drveta, veliki sapun s kojim

su mogli ribati. Wc je imao drvenu kutiju i kantu i to su nosili u

kanalizaciju. Na vratima su izrezali srce.“

„Ljudi su nekada svašta znali raditi i bili su jako pametni.“

Borna Jurina: „Stara kuća je napravljena od dasaka od hrasta.“

Mila Gredelj: „Dolje u kući su spremali razne stvari.“

Marija Džorlev: „I moja kuća je bila tako stara i tako je izgledala, a sada imamo

            novu. Djeca su spavala u ljuljačkim krevetima (kolijevka).“

Mila Kožić: „Bili smo gore na katu gdje je ograda – drvena i ima rupice –

            ukrase. Na tkalačkom stanu se šivalo.“

Ivano Rogar: „Vidjeli smo tkalački stan. Tu su ljudi radili robu.“

Grgur Štimac: „Roba (odjeća) je ukrašena rukama.“

Aria Glavica: „Nema tamo kupaonice – stolić je lavabo (lavor).“

Leon Stipić: „Na zidu je drveni sat koji ide tak tak...“

 

ŠTO JE TO LEGENDA? – IZJAVE DJECE

 

Mila Kožić: „Legenda je planina.“

Šimun Rokić: „To je neko čudovište.“

Marija Džorlev: „To znači kao nešto skriveno, kao neka duboka rupa.“

Borna Jurina: „Legenda je kada nešto istražuješ.“

Maro Premužić: „To je neki čovjek.“

Grgur Štimac: „Legenda znači da nešto što kao ne postoji zapravo postoji.“

Ivano Rogar: „To je kada se penješ na neku visoku planinu.“

Leon Stipić: „Legenda je zlato.“

Lucija Repić: „To su neki vojnici i neki drugi koji kažu da se ne svađaju.“

 

 

 

 

 

Dunja Vidiček i Jasna Borovnjak, odgojiteljice starije A skupine Nevena