Spoznajni (kognitivni) razvoj djece odnosi se na mentalne procese pomoću kojih dijete nastoji razumjeti svijet oko sebe i prilagoditi ga sebi (Čudina-Obradović i sur., 2004). Mišljenje djeteta se razlikuje od mišljenja odrasle osobe. Jean Piaget je opisao 4 razvojna razdoblja mišljenja djeteta: senzomotorno, predoperacijsko, razdoblje konkretnih operacija i razdoblje logičkih i apstraktnih operacija.
- Senzomotorno razdoblje (od 0. do 2. godine) – jednostavno spoznavanje okoline koje temeljeno na izravnom djelovanju djeteta na okolinu. U ovom razdoblju dijete ne razlikuje sebe od okoline. Ono redom uključuje vježbanje refleksa, razvoj shema, postupke otkrivanja, namjerno ponašanje, novost i istraživanje te mentalno predočavanje.
- Predoperacijsko razdoblje (od 2. do 6. godine) – dijete koristi brojeve i riječi, a radnje se više ne moraju izvoditi fizički, nego se mogu izvoditi mentalno. U ovom razdoblju javljaju se tri važne karakteristike: egocentrizam, centracija i nemogućnost očuvanja količine.
- Egocentrizam – nemogućnost djeteta da zauzme tuđe stajalište, da promotri situaciju objektivno, da shvati da drugi ljudi imaju potrebe koje su različite od njihovih
- Centracija – dijete se ne može istovremeno usredotočiti na nekoliko svojstva situacije nego je centrirano, odnosno fokusirano na samo jedno svojstvo. Ono ne može u svijesti istodobno držati dva svojstva (npr. da je predmet velik i žute boje). Zbog toga dijete ne može razvrstavati predmete u kutije s obzirom na dva svojstva (npr. ne može u jednu kutiju staviti velike i žute predmete, a u drugu sve male i crne predmete)
- Nemogućnost očuvanja količine – dijete ne može shvatiti da predmet ne mijenja masu ako promijeni oblik (npr. tekućina prelivena iz visoke čaše u nisku ostaje ista iako ima drugačiji oblik)
- Ireverzibilnost mišljenja – nemogućnost djeteta da se u mislima vrati koracima unatrag na početno stanje (npr. balon se pri napuhivanju povećava, ali dijete ne može zamisliti kako se ispuhivanjem on smanjuje)
Navedena ograničenja dijete će prevladati u idućem razvojnom razdoblju, odnosno razdoblju konkretnih operacija (od 6. do 11. godina). Tada će mu mentalne operacije omogućiti logično rješavanje problema.
Važno je da dijete uz sebe ima podržavajuću odraslu osobu uz koju će još više spoznajno rasti i napredovati.
Aktivnosti za poticanje spoznajnog razvoja djece
Za spoznajni razvoj djeteta od 1 do 2 godine potrebno je osigurati djetetu optimalan broj novih doživljaja (manji broj zato da dijete ne bude preplavljeno događajima), omogućiti mu da bude samostalno i aktivno u aktivnostima te da uči i otkriva nove pojave pomoću neopasnih i jednostavnih predmeta (bez izravne pomoći i utjecaja odrasle osobe).
Djetetu u dobi od 2 do 3 godine potrebno je omogućiti da samostalno istražuje i eksperimentira. Trebaju mu biti dostupni neopasni i jednostavni predmeti i igračke kojima može manipulirati (sastavljanje, rastavljanje, punjenje i pražnjenje). Manipulacijom predmeta dolazi do određenih posljedica koje onda dijete uči.
U dobi od 3 do 4 godine treba poticati dječju znatiželju budući da je to doba intenzivnog postavljanja pitanja „zašto?“. Također, od djeteta treba davati i tražiti objašnjenja različitih pojava te mu omogućiti stjecanje iskustva dodirom, okusom, sluhom, vidom. Kako bi djetetu omogućili da nauči pojam količine, potrebno mu je omogućiti baratanje stvarnim količinama različitih predmeta (npr. lopti, bojica, bombona i sl.).
Djetetu u dobi od 4 do 5 godina treba omogućiti igru konkretnim predmetima kako bi stvorilo pojmove odnosa i količine. Aktivnosti koje se mogu provoditi su igra kamenčićima ili žitaricama npr. grahom (pravljenje hrpica, slaganje, redanje). Zatim slaganje različitih predmeta nejednake veličine po redoslijedu (npr. babuška). Grupiranje predmeta različitih boja po istim bojama (npr. gumbi, bomboni zamotani u različite boje papirića i sl.). Trebaju biti dostupni voda, brašno, šećer, pijesak te posude različitih oblika i veličina za punjenje, pretakanje, vaganje kako bi stekli pojmove mase, količine i volumena. Odrasli trebaju djetetu biti ispravan govorni model te ga poticati na verbalno izražavanje njegovih misli, osjećaja, potreba i pitanja. Pri tome odrasli djetetu trebaju uvijek davati primjerene i razumljive odgovore.
S djetetom u dobi od 5 do 6 godina odrasli treba igrati igre uloga (npr. igra liječnika, pilota, trgovca i sl. ) i igre s pravilima (npr. Čovječe ne ljuti se) kako bi mu pomogli da zauzme tuđe stajalište te na taj način prevlada egocentričnost mišljenja. Nadalje, djetetu treba omogućiti igru s konkretnim materijalima (voda, pijesak, čaša, vaga i sl.) te mu sve objašnjavati i postavljati pitanja kako bi prevladao nemogućnost očuvanja količine. Također, s djetetom treba grupirati predmete (npr. igračke, karte, sličice i sl.) kako bi naučilo klasifikaciju predmeta prema nekom svojstvu (npr. boja, oblik i sl.).
Literatura:
- Čudina-Obradović, M., Letica, M., Pleša, A., Profaca, B. i Starc, B. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Golden marketing-Tehnička knjiga.
Pripremila: Dora Ružić, psihologinja pripravnica