Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Kako je vjetar stvorio struju?

20.5.2020.

     U doba kada smo svjedoci velikih klimatskih promjena koje izazivaju različite nepogode nužno je razmišljati o budućnosti u kojoj će odrastati naša djeca. Kroz istraživanje obnovljivih izvora energije djeca razvijaju svijest o važnosti očuvanja prirode i njezinih resursa.

Potaknuta promjenama vremenskih prilika počela su istraživati vjetar. Za vrijeme boravka na zraku doživljavala su ga svim svojim osjetilima. Doživljaje su izražavala verbalno, motorički, scenski i likovno. Bilo im je motivirajuće nacrtati ono što inače ne vide, vjetar. Pomoću tih izričaja uočena su znanja koja djeca posjeduju. Bilo je potrebno planirati okruženje koje će ih produbiti i nadograditi.

U igri balonima djeca su kroz vlastito iskustvo osvještavala vjetar kao gibanje zraka. Usporedba praznog i punog balona uz pitanja: «Po čemu se razlikuju ova dva balona?, Što mislite što se nalazi unutra?...» izazvali su razna manipuliranja, igre, pretpostavljanje i zaključivanje. Napuhavala su ih i puštala u zrak, stvarala pištanje pri ispuštanju zraka iz balona, promatrala gibanje bez utjecaja vlastita dodira, trčala s balonima vezanima koncem, organizirala utrku… Narednih dana igra balonima se nastavila, a djeca su uočila kako ne puše istom jačinom svaki dan. Uz pomoć anemometra izrađenog od pedagoški neoblikovanog materijala, mjerila su njegovu brzinu nekoliko dana. Svoja zapažanja pa i predviđanja bilježila su prema individualno osmišljenim simbolima. Zaključila su da vjetar puše jače na visini. Narednih dana vjetar nije puhao, a kako je interes za pokretanjem uređaja bio intenzivan, situaciju smo iskoristili za razvijanje sposobnosti rješavanja problema. «Na koje sve načine možete pokrenuti anemometar, a da ga pri tom ne dodirujete?» Predlagala su raznovrsna rješenja, mahanje jednom i s obje ruke, izrada i mahanje lepezama, postavljanje balona u čašicu uređaja i na nju, ograničavanje ispuštanja zraka iz balona postavljanjem slamke. Djeca su provjeravala pretpostavke, o njima međusobno raspravljala i dogovarala se koje će iskušati. Zaključila su kako je najdjelotvornije postaviti balon pun zraka na čašicu. Željela su saznati kako vjetar nastaje. Izvođenjem pokusa uz pomoć tople i hladne vode, plastične boce i balona uočila su da vjetar nastaje pod utjecajem razlika u temperaturi. Znatiželja ih je vodila dalje. «Čemu vjetar služi?» Predložila su izradu automobila na zračni pogon. Izradili smo ih te organizirali utrku. Matija je nacrtao plan izrade stroja za rashlađivanje i potom ga izradio. Listajući razne dječje enciklopedije pronašla su fotografije vjetrenjača. «Ali vjetrenjače rade struju!» izjavila je djevojčica Lana. «Razgovarala sam o tome s tatom!» objasnila je. Raspravljali smo na koji način bi to mogli provjeriti i dogovorili se izraditi ekokuću. Djeca su nacrtala plan i prema njemu sagradila kućicu. Koristila su glinu za izradu cigli. Suhu glinu su usitnjavala u prah i koristila kao vezivnu masu. Koristeći pedagoški neoblikovani materijal koji su donosili roditelji, izradila su krov, bazen, parkiralište i drveće.

Za kraj smo postavili vjetrenjaču spojenu na mali istosmjerni motor i svjetleću diodu. Pokretanjem vjetrenjače u kući se pojavilo svjetlo. Veselju nije bilo kraja kada su ovo vidjela. Kroz razgovor su zaključila kako ovakav način stvaranja električne energije ne iskorištava prirodu niti je zagađuje, ali pojavio se novi problem. Sjetila su se dana kada nije bilo vjetra i ništa nije pokretalo anemometar… «Što tada?...», ali to je jedna sasvim nova priča i novi projekt. Ovo je priča o vjetru.

 

 

 

 

                       Jasmina Rašo, odgojiteljica mješovite skupine Pčelice u Banovoj Jaruzi

 

Povratak