Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Ekoprojekti za Zlatni status vrtića

22.5.2020.

     U našem vrtiću djeca i odgojitelji već 15-tak godina provode aktivnosti iz područja odgoja i obrazovanja za okoliš, a od 2008. uključili smo se u program Međunarodnih Ekoškola u RH. Sada smo nosioci Srebrnog statusa, a u ovoj godini kandidiramo za Zlatni status koji će biti kruna dugogodišnjeg i predanog rada na ovom području.

Napredovanje iz Srebrnog statusa u Zlatni status Ekoškole ostvaruje se u razdoblju od dvije godine.

Cilj našeg ekoprograma  u vremenu od 2018. do 2020. godine bio je:

osigurati djeci uvjete, poticaje i aktivnosti putem kojih će doživjeti, osjetiti i shvatiti koja je uloga čovjeka u održavanju prirodne ravnoteže, njegov utjecaj na zaštitu i očuvanje prirode kao i važnost svakodnevnog djelovanja i života u skladu s prirodom s naglaskom na:

- stjecanje znanja i pozitivnih stavova o biološkoj raznolikosti i djelovanje u svrhu njenog očuvanja

- stjecanje znanja o utjecaju prometa na čovjeka i prirodu te istraživanje i traženje rješenja za smanjenje negativnog utjecaja

- prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje otpada

- upoznavanje važnosti vode za život i njeno očuvanje.

Kako bi ostvarili navedene ciljeve i osigurali djeci aktivno stjecanje iskustava i istraživanje okoline, odgojitelji su opremali i stalno nadopunjavali materijalno okruženje vrtića, organizirali posjete, susrete, druženja, surađivali s roditeljima, raznim ustanovama i organizacijama te našim ekokumovima.

 

U projektima u kojima je tema bila biološka raznolikost djeca su uočavala uzročno -posljedične veze i međuovisnost svih živih bića, a posebno ulogu čovjeka u očuvanju prirode. Saznala su da su šume stanište mnogim biljkama i životinjama, da su važne za život ljudi te da ljudske aktivnosti utječu na opstanak šuma. Razvila su spoznaju da je biološka raznolikost važna za prirodnu ravnotežu te samopouzdanje, da vlastitim naporom i ponašanjem mogu doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti.

Neke aktivnosti djece:

- otkrivala su biljne i životinjske vrste u okolici vrtića, bilježila na papir i fotoaparatom, izrađivala kartu staništa biljaka, izrađivala identifikacijske kartice za biljke i životinje, proučavala u enciklopedijama;

- obišla su obližnju šumu u jesen, zimu i proljeće, upoznavala vrste drveća i biljke, sakupljala lišće, izrađivala herbarij, razgovarala o važnosti šuma za život;

- uz fotografije i slikovne materijale upoznavala su zaštićene biljke našega kraja;

- posjetila su izložbu u Galeriji Muzeja Moslavine „Zašto je pčela važnija od čovjeka“;

- u dvorištu vrtića u proljeće posadila vrt i brinula o njemu;

- u suradnji s roditeljima djeca i odgojiteljice posadila su sadnice johe i jele u dvorište

   vrtića, pratila njihov rast i zalijevala ih;

- obišla su šumu na Dubravkinom putu u Zagrebu i sudjelovala na edukativnoj radionici „Škola u šumi“ u suradnji s ekokumovima Hrvatskim šumama.

 

U projektima u kojima je tema bila prijevoz djeca su u raznim igrama i aktivnostima nadograđivala i proširivala postojeća znanja o sigurnom kretanju i opasnostima u prometu. Usvojena pravila ponašanja u prometu, primjenjivala su u šetnji gradom te uočavala zagađenja koja stvaraju razna prijevozna sredstva. Promišljala su o drugim mogućnostima kretanja i prijevoza koji manje zagađuju okoliš. Djeca su razvila motivaciju za vožnju bicikla, a većina je savladala tu vještinu.

Neke aktivnosti djece:

- u Europskom tjednu mobilnosti djeca su od kuće donosila romobile, bicikle, role te ih vozila oko vrtića;

- šetala su gradom i uočavala ispušne plinove iz automobila, promatrala promet, prometne znakove, učila o sigurnom kretanju gradom.                                                                           

- razgovarala su o vrstama prijevoza koja više ili manje zagađuju okoliš uz enciklopedije, slikovne materijale, slikovnice; izradila su plakat „Prometna sredstva koja pokreće čovjek, energija vode ili vjetra“;

- posjetila su punionicu električnih automobila te razgledala električni automobil u suradnji s komunalnim redarom grada;

- posjetila su Tehničku školu, razgledala automobil na solarni pogon i upoznala se s načinom njegova rada, igrala se igračkama na solarni pogon;

- posjetila su Tehnički muzej u Zagrebu, razgledavala razne vrste vozila od bicikla do svemirske rakete, proučavala kakva ih energija pokreće, izrađivala njihove konstrukcije od raznih materijala.

 

U projektima u kojima je tema bila otpad djeca su uočavala probleme u okolišu, pretpostavljala posljedice poželjnog i nepoželjnog odnosa čovjeka prema prirodi, tražila rješenja i predlagala što bi mogla učiniti. Usvojila su naviku pravilnog odlaganja i razvrstavanja otpada.  Saznala su da bacanje smeća u prirodu ugrožava život biljaka, životinja i ljudi, da otpad nije smeće i treba ga prikupljati, razvrstavati i reciklirati. Svi trebamo brinuti o čistoći našeg vrtića, igrališta, grada, a svojom aktivnosti možemo tome pridonijeti.

Neke aktivnosti djece:

- edukativni susret djece starijih odgojnih skupina s ravnateljicom Eko Moslavine koja im je darovala najprije posude za odvojeno sakupljanje papira i plastike, a zatim i posudu „Organko“ za sakupljanje organskog otpada;

- djeca su obišla obližnji zeleni otok, promatrala odvoz otpada iz vrtića, razgovarala „Zašto je važno odvajati otpad?“;

- posjetila su Eko Moslavinu i obišla reciklažno dvorište te izradila plakat „Odvajanje otpada“;

- sakupljala su lišće na vrtićkom igralištu te ga odvozila na vrtićku kompostanu, a u proljeće gnojili cvjetne gredice;

- odgojiteljice i djeca su izradila spremnike za sortiranje otpadnog materijala u sobi, pisala svoje ekoporuke te razvrstavala materijale  u igri;

- gledala su predstavu vrtićkog kazališta „Pobuna u šumi“ što je bio poticaj za aktivnosti raznovrsnog izražavanja i stvaranja.                                                                                                                                                                                                                                        

 

U projektima u kojima je tema bila voda djeca su aktivno sudjelovala u istraživačkim aktivnostima, promatrala su, bilježila, stvarala pretpostavke, tražila rješenja i donosila zaključke. Uočila su uzročno-posljedične veze i važnost vode za život i opstanak ljudi, biljaka i životinja te ulogu čovjeka u njenoj zaštiti. Razvila su samopouzdanje da vlastitim naporom mogu doprinijeti zaštiti i očuvanju voda, posebno racionalnom korištenju i štednji.

Neke aktivnosti djece:

- u enciklopedijama, zemljopisnim kartama i na globusu istraživala su gdje sve ima vode i za što je potrebna te izrađivala plakate;

- promatrala su baru u neposrednoj blizini, uzimala uzorke, proučavala u dužem vremenskom slijedu što se događa, likovno se izražavala;

- šetala su do rječice Kutinice, promatrala, opisivala, likovno se izražavala, razgovarala što mogu učiniti da bude čišća;

- istraživala svojstva vode, agregatna stanja te rezultate istraživanja bilježila na plakatu;

- u suradnji s roditeljima posadila su cvjetnjak i sadnicu bora na igralištu vrtića, promatrala rast biljaka, brinula o njima, sakupljala kišnicu i zalijevala;

- razgovarala su o upotrebi vode u kućanstvu te kako mogu štedjeti vodu, izrađivala plakate o tome te štedjela vodu u svakodnevnom životu u vrtiću.

 

Ovo je samo dio brojnih aktivnosti kojima su se bavila djeca i odgojiteljice starijih i mješovitih odgojnih skupina u dvogodišnjem razdoblju. Djeca su se igrala, istraživala, učila, stvarala i razvijala svoje kompetencije. Njihov interes i inicijativu, osim odgojiteljica i svih radnika vrtića te osobito ravnateljice i ekokoordinatorica, podržavali su roditelji i lokalna zajednica.

 

 

 

 

 

Sanja Runjić, pedagoginja

 

Povratak