Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Informiranost roditelja o polasku djeteta u jaslice

25.5.2020.

     Početkom rujna u većini jasličkih skupina stigla su nova djeca. Najviše „početnika“ je krenulo u I. jaslice Potočnice i Vrapčića (po desetero), u I. jaslice Nevena (osmero) te  jasličku skupinu Košute (sedmero). Za njihove roditelje pripremljena je anketa s ciljem utvrđivanja informiranosti roditelja o polasku djeteta u vrtić (jaslice) te uspostavljanja suradnje roditelja s odgojiteljicama radi primjerenog zadovoljavanja djetetovih potreba te poticanja njegovog razvoja. Anketu je ispunilo 35 roditelja.

Prvo pitanje odnosi se na roditeljeve osjećaje tijekom boravka u skupini s djetetom. Najčešći odgovori roditelja su bili „ugodno“ (33 odgovora) i „sigurno“ (22 odgovora). Ostali roditelji su naveli da su se osjećali i „ponosno“ (13 odgovora). Nekoliko roditelja se osjeća „zabrinuto“ (5 odgovora), a tri roditelja „napeto“. Ovi odgovori sažimaju roditeljska očekivanja, osjećaje i neposredno iskustvo s djetetom u novoj situaciji. Okruženje u kojem boravi dijete kao i ozračje trebaju prije svega, omogućiti (što su roditelji i prepoznali) sigurnost, ugodu i poticanje razvoja.

Sljedeće pitanje vezano je uz djetetovo ponašanje kada je s roditeljem boravilo u skupini. Tijekom boravka s roditeljima u skupini djeca su se najčešće „povremeno odvajala od roditelja i samostalno upoznavala prostor i igračke“ (27 odgovora). Često ponašanje djece je bila „zajednička igra s roditeljima i „isprobavanje novih igračaka“ (13 odgovora). Svega se petoro „na poziv odgojiteljice uključilo u igru s njom (i drugom djecom)“, a četvero se „nije odvajalo od roditelja, ali je promatralo drugu djecu i odgojiteljicu“. Sva navedena ponašanja su očekivana u razdoblju prilagodbe. U ovoj situaciji roditelji su djeci bili izvor sigurnosti, podrška i pomoć za istraživanje prostora i igračaka te početnog uspostavljanja odnosa s odgojiteljicama (i eventualno s drugom djecom). Također, ova situacija je roditeljima omogućila upoznavanje odgojiteljica i izmjenu bitnih informacija, neposredan uvid u odgojno-obrazovni rad te njihovo međusobno upoznavanje (mala grupa podrške).

Treće pitanje odnosi se na roditeljsko očekivanje djetetove reakcije kada je počelo ostajati samo u skupini s odgojiteljicama i drugom djecom. Djetetovu reakciju očekivala su 32 roditelja. Neki roditelji su pojasnili svoje odgovore: „dijete inače burno reagira na promjene, ali se prilagodi; djeca i prostor joj nisu poznati; očekivali smo da će biti teško ostavljanje djeteta, ali i da će se brzo umiriti i prilagoditi“. Tri roditelja su imala optimistična očekivanja od djeteta koja su dodatno objasnili: „jer je do sada na kraća razdvajanja od mene ostajala mirna; očekivala sam da će biti od one djece koja ne plaču“. Roditelji su kao najčešću djetetovu reakciju (protest) naveli plač pri jutarnjem odvajanju te poteškoće s uspavljivanjem i spavanjem.

Četvrto pitanje odnosi se na izvore bitnih informacija o polasku djeteta u jaslice i razdoblju prilagodbe. Većina roditelja (31 odgovor) ističe kao bitan izvor informacija inicijalni razgovor (intervju) sa stručnom suradnicom proveden tijekom srpnja ili kolovoza, boravak u skupini s djetetom i prvi kontakt s odgojiteljicama (29 odgovora) te roditeljski sastanak o polasku djece u jaslice održan u lipnju (25 odgovora). Slijede ostali izvori bitnih informacija, prema učestalosti odgovora:

redovan upis u svibnju (19 odgovora), osobno iskustvo sa starijim djetetom (17 odgovora), informacije od strane rodbine/kolega/prijatelja o vrtiću (13 odgovora), tiskani materijal o vrtiću (letak) i glasilo „Leptirić“ (12 odgovora), internet stranica vrtića (6 odgovora) i informacije od radnika vrtića (5 odgovora). Roditelji nisu naveli druge internet stranice ni ostale moguće izvore informacija o ovoj temi. Može se zaključiti da roditelji preferiraju informiranje putem izravnih oblika komunikacije (konkretne usmene informacije na osobnoj razini i njihova pojašnjenja; dvosmjerna komunikacija) i neposrednog osobnog iskustva.

Sljedeće pitanje odnosi na procjenu primjerenosti informiranja i pripremljenosti za djetetov polazak u jaslice. Dva roditelja navode da su u potpunosti primjereno informirani i pripremljeni, a 33 roditelja procjenjuju da su uglavnom primjereno informirani i pripremljeni za djetetov polazak u jaslice.

Na kraju ankete roditelji su navodili svoja mišljenja i prijedloge. Na ovo pitanje odgovorilo je 9 roditelja: „nemam prijedloga – sa svime smo zadovoljni; sve je kako smo očekivali; imam potpuno povjerenje u odgojiteljice i uhodani vrtićki sustav“ (4 odgovora); boravak na svježem zraku (2 odgovora); prijedlog aktivnosti – igre s pjevanjem (1 odgovor); „uključivanje još jedne odgojiteljice ili stručne osobe tijekom prilagodbe zbog povećanog obujma posla i same prilagodbe (1 odgovor); „dobra suradnja i potpuna otvorenost oko dobrih i loših stvari između odgojiteljica i roditelja“ (1 odgovor).

Dječji vrtić putem informiranja roditelja i njihovog uključivanja u raznovrsne oblike suradnje s ustanovom nastoji:                                                                                        

- oblikovati njihova realna očekivanja prema vrtiću u odnosu na djecu,                        

- pružati podršku i osnaživati ih za roditeljsku ulogu,                                                     

 - razvijati suradničke i partnerske odnose bitne za primjereno zadovoljavanje potreba djece te poticanje njihovog cjelovitog razvoja,                                                               

- unapređivati i obogaćivati odgojno-obrazovni rad roditeljskim uključivanjem u njegovo planiranje, provođenje i vrednovanje.  

Poruka – „male zadaće“ za nove roditelje:                                                                     

- pozitivan stav oba roditelja                                                                                           

- informiranost (primjerena očekivanja i pripremljenost)                                               

– boravak u skupini s djetetom                                                                                             

- postupni dolazak u jaslice                                                                                           

- kratak i smiren rastanak s djetetom                                                                                               

- nošenje omiljene igračke, bočice, dude i dr.                                                               

- opuštajuće i omiljene igre nakon boravka u jaslicama                                                 

- primjerena suradnja s odgojiteljicama.                                                                                                                                

 

DOBRO DOŠLI!

 

 

 

 

                                                                                

                                                              Nataša Rađenović, psihologinja                                                                                                                                                                                                                               

                                                                                                                                                                                                               

Povratak