Obavijesti i savjeti roditeljima

Velika vrijednost za roditelja i dijete predškolske dobi je zajednički provedeno vrijeme ispunjeno emocionalnom toplinom, bliskošću i pažnjom. Niti mnoštvo igračaka ni raznovrsni mediji (tv, računalo…) i organizirane aktivnosti izvan kuće (sportska, strani jezik, balet…) ne mogu zamijeniti igru i aktivnost djeteta i roditelja.

     Družeći se bolje se upoznaju, jedno drugom prilagođavaju, grade međusobne odnose, a to kod djeteta razvija osjećaj pripadanja, sigurnosti te vjeru u vlastite sposobnosti.  U zajedničkoj igri ono stvara temelje za svoj odnos s drugim ljudima pri čemu su ponašanje i primjer roditelja izuzetno važni. Strpljenje, uvažavanje, poštivanje, spremnost da pomogne, podijeli, surađuje dijete uči od roditelja. Stoga je potrebno da roditelj svakodnevno sudjeluje u igri i aktivnostima sa svojim djetetom barem jedan sat.

     Izbor zajedničkih igara i aktivnosti je velik i raznovrstan, a ovisi o potrebama, mogućnostima i interesima djeteta jer naprimjer potpuno su drugačije kod jednogodišnjaka i trogodišnjaka. Dijete treba poticati na ustrajnost u igri, pohvaliti ga, ali ne pretjerivati u pohvalama ili forsirati određenu igru. Ako se ne želi igrati, treba mu ponuditi novu igru. Možda mu je igra dosadna ili preteška, a inzistiranje će ga samo obeshrabriti.

     Igranje treba biti dobrovoljno i slobodno. Pritom  je važan proces igranja i radost koju donosi, a ne rezultat koji će se postići. Dobro je da su oba suigrača raspoložena i zainteresirana za igru. Mrzovoljan, loše raspoložen igrač prenosi svoje loše raspoloženje na drugog igrača pa je tada bolje ne igrati se. Ako dijete odbije zajedničku igru zbog nekog drugog interesa, treba poštivati njegovu želju. Ako roditelj nije dobro raspoložen, bolje da to iskreno kaže uz prihvatljivo objašnjenje.

     Dijete nikada ne treba tući, posramljivati, izrugivati i ismijavati jer će to negativno utjecati na njegov razvoj i odnose s drugima.

 

IGRA S DJETETOM JASLIČKE DOBI

 

Za dijete u drugoj godini važno je usavršavanje motoričkih vještina pa je dobro provoditi razne tjelesne aktivnosti i igre.

● Roditelj može djetetu na drugi kraj prostorije staviti njegovu omiljenu igračku što će ga potaknuti da dođe do nje. Lopta koju roditelj kotrlja potiče dijete na kretanje, kotrljanje ili šutiranje.

● Dijete voli puzati, a roditelj to može potaknuti izradom tunela od stolica, kutija, prekrivača ispod kojih će se ono provlačiti ili skrivati.

● Maleno dijete željet će dohvatiti balone, mjehuriće od sapunice ili papiriće koji lete zrakom.

● Čim postane malo spretnije u hodanju, treba mu dati da gura guralice, kolica ili vozila, da vuče ili nosi razne igračke.

● S djetetom se mogu igrati igre punjenja i pražnjenja tako da u kutije raznih oblika stavlja i iz njih vadi predmete.

● Sve zajedničke aktivnosti potrebno je pratiti govorom. Dobro mu je govoriti pjesmice i brojalice i pjevati te ga poticati da i ono to čini. Mogu mu se čitati jednostavne slikovnice i razgovarati s njim uz pokazivanje slika.

 

Dijete u trećoj godini je motorički spretnije pa se može više kretati po vani, hodati i trčati s roditeljem po parku, igralištu, livadi, dvorištu te promatrati razne pojave i predmete, dodirivati ih i osluškivati zvukove. 

● Roditelj može djetetu usmjeriti pažnju na neku zanimljivu pojavu ili predmet u okolini te mu dati dovoljno vremena da ga samo promatra ili istraži.

● Dijete voli kada roditelj s njim oponaša kretanje i glasanje životinja (mačke, psa, krave, konja, zeca, ptice…). Glazba također može biti poticaj za zajednički ples i kretanje.

● Roditelj i dijete mogu igračke i predmete slagati, rastavljati, otvarati, zatvarati, umetati, graditi, savijati, razvlačiti. Tome se mogu dodati i razni drugi materijali npr. tijesto, voda, pijesak. Tako dijete stječe iskustvo o svijetu oko sebe, uočava svojstva predmeta i odnose među njima.

● U ovoj dobi pojavljuje se simbolička igra u kojoj dijete oponaša odrasle i događaje iz okoline. Stoga se zajedno mogu igrati igara u kojima npr. brinu o bebi – kuhaju, premataju, hrane, oblače, vode bebu liječniku, idu kod frizera, u trgovinu ili su majstori koji nešto popravljaju.

 

Što je dijete mlađe, važnije mu je zajednički provedeno vrijeme s roditeljem. Ono će se osjećati prihvaćeno i sigurno, razviti samopouzdanje, jačati motivaciju i životni optimizam, a roditelj će biti zadovoljan jer je uspješan u svojoj roditeljskoj ulozi i razvija s djetetom odnose pune ljubavi i povjerenja.

 

 

 

 

                                                                                  

 

Sanja Runjić, pedagoginja