Obavijesti i savjeti roditeljima

     Govor je najvažnija ljudska aktivnost koja omogućuje komunikaciju. Govor nije jedini oblik komuniciranja, ali je najčešći. Upravo zbog toga, nedostatak govora otkriva se prvenstveno kao nemogućnost komuniciranja s okolinom. Kako bi dijete uspostavilo govor treba proći mnoge fiziološke procese. Izrazitu ulogu ima prenatalni razvoj, ali prvi korak u vokalnom glasanju je predverbalna komunikacija koja počinje rođenjem. Ona obuhvaća razne vrste glasanja koje djetetu omogućuju da komunicira s okolinom te da izrazi svoje želje, potrebe i emocionalna stanja. Dijete već rođenjem ima potrebu komunicirati s majkom, a kasnije i s užim članovima obitelji.

     Faze razvoja govora uvijek prate isti redoslijed kod svakog djeteta. Govor počinje krikom i plačem, pa se preko gukanja i brbljanja dolazi do izgovora prve riječi. Razvoj dječjeg govora složen je proces koji je pod utjecajem različitih čimbenika. Razvija se isključivo u uvjetima ljudskog okruženja, pa tako obitelj ima najveću ulogu u razvoju djeteta. Razvoj govora počinje slušanjem u trudnoći. Već tada uči razlikovati majčin glas od ostalih glasova, zbog čega je vrlo bitno komunicirati s djetetom i u trudnoći. Rođenjem dijete ima predispozicije za učenje govora.

Razvoj govora dijeli se na dva osnovna razdoblja: predverbalno i verbalno. Predverbalno razdoblje obuhvaća razdoblje od rođenja do izgovora prve smislene riječi. Verbalno razdoblje traje od prve smislene riječi/rečenice do automatizacije govora pa dalje.

 

Važno je poticati dijete na govor od rođenja. Dob određuje oblik simulacije, a vodeća razvojna aktivnost za dijete je emotivna komunikacija s odraslom osobom koja se očituje u različitim reakcijama djeteta čim mu se netko približi.  U komunikaciji treba koristiti osmijeh, nježnost i pažnju kako bi privukli djetetovu pozornost. Već u prvim mjesecima djetetovog života izgovaranje različitih kombinacija slogova trebalo bi potaknuti djetetovo glasanje. Također, potrebno je oponašati djetetova spontana glasanja kako bi dijete povezalo glas i oponašanje kao nešto što treba savladati. Na djetetovo glasanje potrebno je pohvaliti i reagirati pozitivnom gestom kao što je osmijeh. Pozitivna reakcija govori da je ono što radi poželjno i to će potaknuti da se sve više koristi svojim glasom.

 

Bitni elementi za razvoj govora su: ponavljanje imena, rutina i događaja te korištenje pjesama s rimom. U svakodnevnim situacijama djetetu treba govoriti, opisivati sve što se radi, imenovati predmete, boje, brojati i oponašati različite zvukove iz okoline. Važno je biti u interakciji s djetetom kroz igru, čitanje priča i sl. aktivnosti, a smanjiti izloženost ekranima. U vrijeme kada se govor mijenja te prelazi iz predverbalne (gukanje i brbljanje) u verbalnu fazu (od prve smislene riječi), djetetu je bitno dati primjer ispravnog govora kojeg će ono oponašati. Treba govoriti jasno, polagano, dodavanjem primjera, izraza i pokreta značenju izgovorenih riječi. Naglasak je na tome da se sve riječi izgovaraju pravilno bez tepanja. To će potaknuti usvajanje pravilnog izgovora i tu važnu ulogu ima obitelj jer je glavni govorni uzor.

Također, treba imati na umu da je svako dijete individualno te da se faze razvoja govora ne pojavljuju kod svih u jednakom periodu. Dobro je znati okvirno očekivanu dob za određenu fazu razvoja, ali ono što je bitno da faze razvoja govora idu svojim redoslijedom.

 

Ako se posumnja na zakašnjeli razvoj djeteta, važno je reagirati i potražiti savjet liječnika ili stručnjaka koji će napraviti procjenu i uputiti što treba dalje. Pravovremena reakcija omogućuje pravovremeno otkrivanje, a zatim i rješavanje problema ukoliko postoji.

 

 

 

 

 

Marija Marijić, fonetičarka rehabilitatorica