Djetetu je prirodno rukama istraživati svijet oko sebe. Ono “Uči čineći” – u izravnom doticaju s onim što ga okružuje. Treba zadovoljiti njegovu želju i prirodu za istraživanjem raznim poticajima koje im nudimo. U svojem radu veliku pozornost posvećujemo  pripremi kvalitetno poticajnog okruženja i na taj način omogućujemo djeci mnoštvo samoorganiziranih istraživačkih aktivnosti koje ih u danom trenutku zanimaju, a zatim postaje promatrač i uključuje se prema potrebi.

Djeci su pokazala veliko zanimanje za razne umetaljke (veće/manje, tanje/deblje, pronađi boju,…). Samo to istraživanje je od velike važnosti jer na taj način djeca razvijaju svoju pažnju, koncentraciju, finu motoriku prstiju i šake, koordinaciju, manipuliranjem i isprobavanjem potiče se razvoj kognitivnih sposobnosti te otkrivaju vlastite mogućnosti i sposobnosti.

 

        

 

       

 

 

 

 

Anka Carek i Dalibor Weiser, odgojitelji I. jaslica Bubamare