Mia je nastala u igri koju su samostalno organizirala djeca, a odgojiteljice podržale donošenjem materijala i pružanjem pomoći u realizaciji ideja. U prvotnoj igri Mia se zvala Kosturko Mirko i djeca su konstruirala svoje viđenje i prikaz kostura kao dio istraživačkih aktivnosti o svom tijelu.

Kosturko Mirko je s vremenom dobivao razne sustave tijela kroz koje su djeca provjeravala svoje pretpostavke i nadograđivala svoja znanja. Izradila su probavni, krvožilni i živčani sustav.

Interes za nadogradnjom Kosturka Mirka je rastao i s vremenom su se uključila gotovo sva djeca u skupini. Korištenjem raznolikog pedagoški neoblikovanog materijala djeca su izrađivala razne stvari koje su imale svoju namjenu. Izradila su slikovnicu kako mu ne bi bilo dosadno dok njih nema u vrtiću, sat kako bi znao koliko je sati, hranu i vodu kako ne bi bio gladan i žedan, kosu koju su potom šišala i izrađivala novu.  

Postepeno se Kosturko Mirko pretvorio u Miu, a ona ima svoju osobnu iskaznicu s nizom prezimena svih onih koji su sudjelovali u njezinom stvaranju. Kako na iskaznici stoji i datum rođenja, djeca su proslavila njen rođendan baš kao što slave i svoj, uz pjesmu, ples i čašćenje grickalicama.

Od kartonskih kutija sagradila su joj kuću, ormar, hladnjak pa i krevet sa svim potrepštinama. Izradila su za nju i odjeću od plastičnih vrećica te štake kako bi mogla samostalno stajati.

U posljednje vrijeme Mia je postala pravi član skupine te sudjeluje u zajedničkim igrama i aktivnostima, pa čak i sjedi s djecom za vrijeme objeda.

Ova samoinicijatvna igra nosi svoju vrijednost upravo u tome što su njezini autori u potpunosti djeca. Sama su osmišljavala i vodila svoju igru, dogovarala se međusobno i s odgojiteljicama te donosila od kuće potrebne materijale, a usput razvijala mnoštvo sposobnosti posve nenametljivo i spontano.  Ostaje nam vidjeti kamo će nas još avantura s Mijom odvesti...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Manuela Pentek i Jasmina Rašo, odgojiteljice starije odgojne skupine Nevena