Igra je potreba i pravo svakog djeteta, a razvoj igre izraz je njegova rasta i razvoja. Obzirom da je igra složen proces, u ovom tekstu ističem samo neke elemente igre i razvoja djeteta.

 

 

 

 

U razdoblju između 5. i 6. godine života dolazi do intenzivnog razvoja spoznaje djeteta. Ono iskazuje radoznalost, želju za namjernim istraživanjem okoline i isprobavanjem svega novoga. Povećava se trajanje pozornosti i dijete se lakše usredotočuje na zadatak. Usvaja nove pojmove, uočava veze i odnose među predmetima i pojavama, otkriva svojstva i funkciju predmeta, uviđa sličnosti i razlike. Zato mu treba omogućiti igru u kojoj to može ostvariti:

♦Istraživanje prirodnih materijala – zrnja, plodova, grančica, lišća, zemlje, kamenčića, vode, pijeska uz dodatak povećala i raznih drugih pomagala i predmeta

♦Igru pedagoški neoblikovanim materijalima – raznim vrstama papira, tuljcima, čepovima, daščicama, raznim posudicama uz dodatak npr. škarica i drugih alata

♦Igru malih majstora – rastavljanje i sastavljanje raznih predmeta npr. satova, autića ili nekih drugih neopasnih premeta uz poštivanje mjera sigurnosti.

Interes za igru konstruktivnim i građevnim materijalima se stalno razvija te djetetu treba omogućiti igru sve složenijim materijalima i konstruktorima (npr. Lego sistemi).

U ovom razdoblju usavršava se koordinacija fine motorike, gipkost i preciznost ruke, a na to pozitivno utječu razne vrste likovnog izražavanja. Zato dijete treba što više koristiti olovku, kist, škare, kolaž papir i ljepilo, glinu i plastelin.

Povećava se interes djeteta za slova, pisanu riječ, knjige pa je okolinu potrebno obogatiti pisanim sadržajima: slikovnicama, knjigama, časopisima, natpisima te mu omogućiti razne igre slovima. Potrebno mu je dati prigodu za govorno izražavanje: igrati govorne igre, dramatizirati, igrati igre s ulogama, prepričavati priče i događaje, čitati pjesmice, zagonetke…

Dijete postaje društvenije, voli igre koje zahtijevaju veći broj djece. Za to su pogodne razne društvene igre:  „Čovječe, ne ljuti se“, „Pogodi tko“, „Spoji niz“, „Mlin“, „Twister“, karte „Uno“, „Crni Petar“, „Magarac“. U tim igrama potiče se  ustrajnost, poštivanje pravila i podnošenje neuspjeha.

Dijete se treba upoznati s različitim odnosima među ljudima u konkretnim situacijama i umjetničkim tekstovima. Zato djeca iz vrtića posjećuju ustanove u gradu, susreću se s ljudima raznih zanimanja, gledaju kazališne predstave, slušaju koncerte, idu na izlete u prirodu. Roditelji također trebaju voditi dijete sa sobom na društvena događaja, izlete i slično. Svoje doživljaje ono proigrava u igrama pretvaranja na primjer igre trgovine, liječnika, policije, putovanja. Dijete potpuno preuzima uloge i pridržava se pravila koje ta uloga donosi (radnje, govor, ponašanje, odnos prema drugima). U vrtiću djeci omogućavamo igre pretvaranja grupirajući igračke i sredstva u jednom prostoru – centru, nakon zanimljivog susreta ili posjeta:

- igra škole nakon posjeta školi (oprema centra: školska ploča, krede, školske torbe, knjige, bilježnice, olovke, bojice…)

- igra pošte nakon posjeta pošti (oprema centra: kapa poštara, torba, omotnice, brzojavi, razni obrasci, pečati, poštanski sandučić…)

- igra bolnice nakon posjeta liječniku (oprema centra: krevet, bijela kuta, zavoji, šprice, stetoskop, polica s kutijicama lijekova…).

 

U razdoblju između 6. i 7. godine života igra djeteta se usavršava na spoznajnoj i društvenoj razini te obogaćuje stvaralaštvom i maštom. Igre su suradničke, traju po nekoliko sati, mogu se nadograđivati i ponavljati danima. Dijete uživa istražujući okolinu te mu je potrebno omogućiti što više istraživačkih aktivnosti i eksperimentiranja. Poticanje na samostalno rješavanje problema i stjecanje znanja jača djetetovu inicijativu i osjećaj uspješnosti.

U ovoj dobi dijete ima pravilan izgovor i gramatički se ispravno služi govorom. Poboljšava se sposobnost raščlambe riječi na glasove, dijete prepoznaje glasovnu igru riječima, sposobno je za svrstavanje riječi prema početnom i završnom glasu. Poboljšava se sposobnost spajanja glasova u riječi (glasovna sinteza).

Motorika je dobro razvijena. Dijete uživa u igrama spretnosti: loptom, trčanju, skakanju, igri gumi -gumi. Voli plivati, plesati, klizati, voziti bicikl, penjati se. Želi sudjelovati u natjecanju i odmjeravanju snage, sposobno je priznati neuspjeh.

Iako dijete sa sedam godina ulazi u svijet drugačijeg školovanja, načina učenja i obaveza, potreba za igrom ostaje. Ni u školskom razdoblju ne smije mu se uskratiti igra, za nju treba uvijek biti vremena jer omogućuje emocionalno rasterećenje, opuštanje i sazrijevanje. Obveza je odraslih djetetu osigurati sve uvjete: poticajni prostor (igračke, sredstva i materijale), vrijeme, aktivnosti i postupke kako bi zadovoljilo svoju potrebu za igrom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                            Sanja Runjić, pedagoginja