Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Igre za razvoj govora

15.5.2020.

     Kod djece u drugoj i trećoj godini života primjećujemo veliki napredak u razvoju govora. Važno je razgovarati s djecom u svakodnevnim situacijama, postavljati pitanja, odgovarati na njih i objašnjavati sve što radimo. Govor odraslih mora biti jasan, upute koje dajemo kratke i razumljive. U našoj skupini s djecom provodimo razne igre za razvoj govora. U kutiću slikovnica listaju, razgledavaju, zapažaju, imenuju i prepoznaju likove i predmete. Slikovnice i slikovne materijale izmjenjujemo i dopunjavamo novim. Uredno ih spremaju nakon korištenja pa su naše slikovnice uredno složene na polici.

Djeca rado slušaju priče. Okupljaju se i slušaju čitanje odgojiteljice. Priče prepričavamo složene u slikopriče. U scenskom kutiću nalaze se štapne lutke i lutke rukavice. Razni likovi potiču djecu na korištenje lutki uz koje pričaju svoje priče jedni drugima. Štapne lutke oživljavaju uz brojanje brojalica i pjevanje pjesmica, a djeca rado koriste zvečke i šuškalice.

Igre ispred ogledala potiču ih na oponašanje i promatranje sebe i drugih, imenovanje dijelova tijela i zapažanja u promjeni izgleda. Djeca koriste kape, marame, šešire i veseli ih novi izgled. Rado sudjeluju u igrama s pjevanjem i kretanjem i vrlo brzo usvajaju pravila igre.

U obiteljskom kutiću na fotografijama prepoznaju i imenuju sebe, ostalu djecu, svoje roditelje, braću i sestre. Izgovaranje kratkih recitacija potiče ih na ponavljanje i pamćenje teksta. Svakodnevno traže igru izgovaranja riječi koju smo nazvali "Hajde reci". Odgojiteljica izgovara razne riječi, djeca ponavljaju, a kratka objašnjenja dajemo za riječi koje su im nepoznate.

Slušajući njihove razgovore evo što smo saznali:

  • Sunce se sakrilo iza oblaka, djeca kažu: "Sunce se ugasilo."
  • "Moramo prati ruke jer su tu BATERIJE (bakterije)."
  • "U voću su TAMINI (vitamini)."
  • "Kad se naspavam, idem mojoj kućici."
  • "Sve ću pojesti i biti velik kao tata."

 

 

       

  Mira Jakopović i Manuela Pentek, odgojiteljice II. jasličke skupine Nevena

Povratak