Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Razvoj samostalnosti

15.5.2020.

     Želja djeteta da u svemu sudjeluje i sve isproba normalna je razvojna stepenica. Već od rane dobi dijete je potrebno osamostaljivati, poticati na stjecanje radnih navika za vrijeme obroka, pospremanje igračaka kao i održavanje osobne higijene. Pri tome je važno voditi računa o njegovoj dobi i mogućnostima.

 U našoj skupini nakon razdoblja prilagodbe započeli smo s provođenjem životno-praktičnih aktivnosti. U početku smo krenuli od jednostavnijih radnji kao što je sjedenje za stolom u vrijeme obroka što je za većinu djece bila teška zadaća. Za vrijeme obroka poticale smo ih na samostalno uzimanje obroka žlicom kao i uzimanje napitka iz šalice. Svakodnevno ponavljanje radnje, kao i imitativne igre u kutiću kuhinje (hranjenje lutke), doprinijele su usvajanju ove vještine. Svaku radnju popratile smo govorom i vlastitim primjerom jer dijete najbolje uči gledajući nas odrasle. Svakodnevno nakon objeda djecu se potiče na pospremanje šalice na kolica. Na ovaj način uživaju u omogućenoj samostalnosti, a ujedno je i korisna za stjecanje navike pospremanja. Nakon objeda odlazi se u kupaonicu. Tamo smo pokazivanjem poticale na podizanje rukava, trljanje ruku pri pranju te brisanje u svoj ručnik. Svako dijete prepoznaje svoj znak u kupaonici te ih je lako navesti da i sami obrišu ruke u njega. Nakon ručka vrijeme je za odmor. Djecu potičemo na samostalno izuvanje papuča. U početku im je bila potrebna pomoć, no svakodnevnim uvježbavanjem te gledanjem jedni od drugih ubrzo su i sami savladali ovu vještinu. Kako su postajali vještiji, papuče su počeli uspješno i obuvati. U tijeku odvikavanja od pelena, pratimo dijete i njegov individualni ritam. Potičemo ga na svakodnevno korištenje none, skidanje donjeg dijela odjeće te oblačenje. Svakom postignutom uspjehu svi zajedno se veselimo. Nakon igre zajedno pospremamo sobu i igračke. Imenujemo i pokazujemo što treba pospremiti i na koje mjesto jer svaka igračka ima svoj „kutić“. S vremenom djeca i sama na poticaj pospremaju jer ih ovakve aktivnosti vesele.

 Međusobna suradnja, informiranost i podrška roditelja doprinijele su bržem i lakšem savladavanju pojedinih vještina. I dalje ćemo poticati provođenje navedenih aktivnosti jačajući na taj način djetetovo samopouzdanje i sliku o sebi.

 

 

 

 

Silvija Rakić i Natalija Sinkić, odgojiteljice II. A jasličke skupine Bubamare

Povratak