Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Vježbamo i razvijamo motoriku

19.5.2020.

     Djeca u našoj skupini su većinom trogodišnjaci koji su vrlo motorički spretni i radoznali. Prilično su uravnoteženi i sigurni u sebe. Djetetu je potrebno posveti puno pažnje i strpljenja. Osjećaju se previše sigurno u sebe i iskušavaju svoje sposobnosti i preko dopuštenih granica te se nesvjesno dovode u opasne situacije.

U našoj skupini svakodnevno provodimo tjelesno vježbanje. Djeca vole odlazak u dvoranu gdje su im ponuđene različite sprave, elementi i taktilne staze .Trčanje sa promjenama smjera i intenziteta kretanja veseli djecu. Jedni druge potiču na tjelesno vježbanje, izmišljaju i pokazuju vježbe koje su negdje već vidjeli prilagođavajući ih svojim mogućnostima. Penjanje i spuštanje niz tobogan, hodanje po suženim i taktilnim površinama, provlačenje, kotrljanje i kolutanje dio su pokreta koje usavršavamo. Osim kroz tjelesno vježbanje pokreti se mogu uvježbavati i kroz različite vrste pokretnih igara: „Vjetar“, „Maca i vrapčići“, „Ribari i ribice“, „Kreni-stoj“. Ove igre potiču kod djece vedru, veselu i dinamičnu atmosferu.

 Primijetili smo da naša djeca jako vole igre s loptom. Stoga smo osmislile razne načine kako se sve može baratati ovim predmetom: bacali su i hvatali lopte različitih veličina i težina, gađali su loptama u gol, koš, kartonsku kutiju i čunjeve rukama i nogama. Lopte  su bile izrađene od različitih materijala što je dodatno motiviralo djecu na igru.

Igre s pjevanjem i folklorne igre još su jedan od načina na koji potičemo djecu na kretanje i razvoj koordinaciju pokreta, a pjesma i ples dodatno izaziva vedru i veselu atmosferu u  skupini te međusobnu povezanost i suradničke odnose djece. „Igra kolo“, „Gdje si bila curice“, „Sunce sija, kiša će“, „Medo bere jagode“, „Ide maca oko tebe“, „Koka i pilići“,“Boc, boc iglicama“ neke su od igara koje naša djeca rado igraju u sobi, dvorani i na igralištu.

Kretanje je jako važan faktor u razvoju cjelovite dječje ličnosti, stoga nastojimo kroz šetnje i boravak na našem novom igralištu motivirati djecu da uključe sva svoja osjetila. Za vrijeme šetnji učimo hodati u paru i u koloni po različitim podlogama: neravni tereni,  livade, staza, uzbrdica i nizbrdica. Djeca imaju zadatak promatrati i uočavati prirodu, voditi računa o sebi i svojim prijateljima. Novo igralište nam je veliki izazov. Šljunčana podloga igrališta vrlo je zahtjevna za kretanje, a brežuljci stvaraju izazov i potiču ih na razmišljanje na koji način da se popnu na njih. Penjanjem bez stepenica uz korištenje samo rukohvata jačaju se velike mišićne skupine ruku  i  nogu, ali i djeca postaju snalažljiva. Javljaju se i suradnička ponašanja, jedni druge pridržavaju i poguruju, te savjetuju kako da se što lakše popnu.

Motoričke aktivnosti kod nas u skupini dio su svakodnevice. Djeca se rado uključuju i sudjeluju bilo da je riječ o tjelovježbi ,plesu ili šetnji. Postali su spretni ,odvažni i puni samopouzdanja te su svjesniji i odgovorniji za svoja ponašanja. Rezultat svega toga su zadovoljna i sretna djeca.

 

 

 

               

Renata Brozović i Slađana Jelić, odgojiteljice mlađe skupine objekta Neven

Povratak