Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Brinemo o životinjama

19.5.2020.

     Boravak na zraku uvijek je prilika da djeca uočavaju nešto novo, zanimljivo, što ih potiče na daljnju aktivnost. Tijekom toplih jesenskih dana rado su se igrala lišćem kao i sakupljanjem otpalih plodova (ježića) s drveta koje su koristili za igru kotrljanja. Njihovoj igri pridružila se i susjedova mačka koju otprije poznaju. Svojim je šapicama otimala djeci „ježiće“ te ih spretno kotrljala čime je pobudila veselo raspoloženje. Djeca su svakodnevno iščekivala izlazak na dvorište kako bi nastavila igru.

Kako se uskoro obilježavao Svjetski dan zaštite životinja, ponuđene su im slikovnice o raznim životinjama, fotografije, velika slikovnica „Seosko dvorište“. Razgovarajući o njihovim kućnim ljubimcima i  brizi o njima Antea je spomenula kako njezina kujica najviše voli nju jer je ona hrani i sprema na spavanje. Endijev ljubimac – hrčak boravio je jedan dan u vrtiću gdje je svojim vratolomijama na kotaču nasmijavao djecu. Endi je svojim prijateljima rekao da njegov hrčak jako voli jesti mrkvicu i jabuke. U scenskom kutiću djeci su se nudile raznovrsne scenske lutke - životinje kojima su uz manipulaciju koristila dijaloški govor.

Slušanjem snimljenih glasova životinja, poticalo ih se na  igru  „Pogodi tko se javlja?, gdje su prepoznavali glasanje pojedinih životinja te ih imenovali. Naučili su i pjevali pjesmicu o malom Šarku, slušali skladbu o psiću Bingu. Od prikupljenih plodova žira i kestena djeca su uz pomoć odgojitelja izrađivala ježiće, konjiće, mačke, psiće i dr. koje su potom koristili za igru te izradu makete šume. Sve navedene aktivnosti motivirale su ih da od kuće donose raznovrsne slikovnice o životinjama. U obiteljskom kutiću organizirala su imitativnu igru u kojoj obitelj i njihov pas idu na piknik te su se uživljavala u lik psa. Kroz raznovrsne aktivnosti spoznala su na koji način se treba ophoditi prema životinjama i kako brinuti o njima.

Uz prethodni dogovor s vlasnicom „Royal pet“ salona realiziran je posjet gdje su se djeca uz neposredni kontakt sa psom okušala u češljanju njegove dlake. Kao što je psić bio vrlo strpljiv, tako su ga i djeca s posebnom pažnjom i nježnošću češljala. Teta Anita pokazala je gdje se ljubimci kupaju, kako ih šiša i i uređuje.

 U narednim danima koristila su plišane životinje koje su kupali, češljali, vodili u šetnju… Uočili smo da ove i slične aktivnosti pobuđuju empatiju, osjećaj brige i pomaganje životinjama što pridonosi cjelovitom socio - emocionalnom razvoju djeteta.

 

 

 

 

 

 

Branka Tonković i Ksenija Novokmet, odgojiteljice srednje skupine Košute

 

 

Povratak