Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Bili smo u Galeriji našeg grada

19.5.2020.

     Potaknuti dječjim interesom za temu građenja oružja od raznih vrsta kockica te željom da djeci objasnimo da je oružje opasno i nužno samo u ratu, odlučili smo otići na izložbu pod nazivom “Za slobodu zlatnu!“ u Galeriju Muzeja našeg grada.

Djeca su bila oduševljena viđenim. Kada smo se vratili u vrtić, ona su i dalje ponekad gradila od kockica puške ili pištolje, ali su rekla: „Teta, mi gradimo oružje, ali nećemo gađati ni pucati, niti se igrati rata!“

Nakon nekog vremena počela su ispitivati kada ćemo opet ići u Galeriju. Otišli smo kada se otvorila nova izložba grafika pod nazivom „Crteži“ Izabele Hren.

Naravno da nam je i to bilo jako interesantno jer djeca vole crtati. Vidjela su kako od malih i velikih crtica i raznih kružića koje su nastale povlačenjem olovke po papiru, mogu nastati razna umjetnička djela.

Nakon izložbe pokušala su likovno se izraziti crtajući olovkom doživljaje i viđeno na izložbi.

Kako je djeci postalo interesantno posjećivati izložbe, odlučili smo se na još jednu izložbu, tematski vrlo blisku. Bila je to etnografska izložba „Čuvari baštine“, s pregledavanjem starih nošnji, predmeta, fotografija. To smo kasnije povezali šetnjom po staroj ulici našeg grada, Crkvenoj ulici, gdje smo promatrali stare trijemove. Komentirali su: „Tko možda živi ili tko je živio u tim kućama?“ i „Kako su sagrađene?“ Svi su primijetili da su na tim kućama maleni prozori i da su sagrađene od drveta.

Odlasci na sva ta mjesta su nam dali priliku da, osim kulturnih vrijednosti, djeca usvoje i kulturu ponašanja u Galeriji te u šetnji gradom, ukratko da djeca nauče nešto novo i nadograde svoje znanje.

 

                                                                      

Što mi se svidjelo na izložbi „Crteži“ Izabele Hren?

 

Nika Tomšić: „Svidio mi se onaj trokut i oni ljudi.“

Gabrijela Blažun: „Sve slike su mi se svidjele.“

Mia Đozo: „Meni se svidjela ona žena koja ima sve krugove.“

Nia Kesak: „Meni se svidjela žena što je nacrtana.“

Ivano Ivanković: „Krug i crtice.“

 

 

Što mi se svidjelo na izložbi „Čuvari baštine“?

 

Mila Flora Grant: „Stare haljine i cipele i krune.“

Benjamin Gojko Sarač: „Stare slike i ogledalo.“

Tena Starčić: „Curice koje nose trakice na glavi i haljine.“

Lucija Crnojević.: „Torbice sa zlatom koja se nosi na ramenu.“

Jakov Matijević: „Konac za glavu (oglavlje).“

Lara Smuđ: „Lutke koje su imale staru haljinu.“

Gita Sviben: „Torbe i lutke sa suknjama.“

Matej Nikić: „Instrumenti gitara i frula i kapa.“

Martina Šaško: „Lepeze, sat, lutke ženske.“

David Gluščić: „Lutke muške zato što ima šešir.“

Mato Tomić: „Regal, sat, ogledalo.“

Nika Tomšić: „Narodne nošnje i zavjese, kruna i kakve su tete bile obučene i kako su bile sobe.“

 

 

 

 

Lidija Sporiš i Marina Vuković Rast, odgojiteljice srednje C skupine Maslačka

 

Povratak