Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Afrika

20.5.2020.

     Od mjeseca rujna 2019. godine u starijoj  „B“  odgojno- obrazovnoj skupini Maslačka  proveden je projekt „Afrika“. Ideja za projekt proizašla je iz uključivanja Vrtića u Unicefov program „Škole za Afriku“, a cilj projekta bio je: Dijete koje uvažava različitost među ljudima te je spremno pomoći drugima.  Djeca su na  zanimljiv način imala priliku učiti o dječjim pravima i pomoći kroz organiziranje različitih aktivnosti prikupljanja sredstava za pomoć svojim vršnjacima u Madagaskaru. Novac koji smo prikupili na božićnom štandu u našem vrtiću uporabit će se za izgradnju i obnovu škola te sanitarnih prostorija, opskrbu pitkom vodom, nabavu knjiga i dodatnu edukaciju školskog osoblja. Ukupno smo prikupili 2114 kn na što smo vrlo ponosni i zahvalni  svima Vama roditeljima što nas podržavate.
Kroz različite aktivnosti stjecali smo znanja o Africi kao kontinentu, upoznajemo druge kulture, civilizacije i običaje, učimo i živimo dječja prava, odgovornost prema sebi i drugima. Razvijamo svijest o pripadnosti zajednici, razumijevamo i prihvaćamo potrebe drugih, učimo poštivati druge te potičemo razvoj socijalnih vještina za uspostavljanje kvalitetnih međuljudskih odnosa.

Kako bi djeci približili život djece u Africi pogledali smo edukativni dvd koji je na vrlo slikovit i njima vrlo blizak način pokazao život djece u toj udaljenoj zemlji. Nekoliko djece znalo je da je Afrika  kontinent, pa smo to iskoristili i pomoću globusa pokušali ga naći, a zatim smo obris kontinenata prenijeli na plakat koji se nalazi na našem zidu. Cijel zid oblijepili smo raznim slikama iz života djece i odraslih u Africi:  kako nose drva, vodu, kako se igraju itd. Djeca su počela pričati o Afričkim životinjama koje poznaju, te su ih nacrtali  i nalijepili na plakat. Poseban interes vladao je za izradu životinja od pedagoški neoblikovanog materijala koje smo izložili u našem hodniku. Ostale životinje pronašli smo u enciklopediji i časopisu „Moj planet“ i saznali čime se hrane, gdje žive te tako proširili svoje znanje.

Zbog velikog zanimanja  djece i roditelja za naš projekt upoznavali  smo neke Afričke običaje, igre i načina života  ( razne pokretne igre „Dam dam diri diri“…, priče „Priča o djevojčici  Zeme“…, edukativni cd o životu u Africi…..)
Roditelji su  redovito pratili aktivnosti vezane za projekt i način na koji njihova djeca sudjeluju u njima putem obavijesti (izjave djece, radovi, fotografije, razni plakati …), donosili su razne slikovne materijale, rekvizite i glazbene instrumente što je  pomoglo u  realizaciji našeg projekta.

 

 

 


 

Ljiljana Vdović i Dalibor Weiser, odgojitelji starije B skupine Maslačka

Povratak