Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Njega zubića u igraonici Tratinčica

20.5.2020.

     Igraonicu „Tratinčica“ u Repušnici polaze djeca u dobi od 3 do 7 godina. Svake godine,  u suradnji sa zdravstvenom voditeljicom Adrijanom Badanjak, organiziramo  aktivnosti vezane za njegu zubića i posjet stomatologu. No, za razliku od prethodnih, sada smo isplanirali otići jedan korak dalje. Kako je prilagodba novoupisane djece kratko trajala, odluka je pala da ćemo djeci ove godine omogućiti četkanje zubića u igraonici uz upute  zdravstvene voditeljice.

     I tako smo se, nakon igara u kutiću liječnika, nadovezali na aktivnosti vezane uz njegu zubića i posjet stomatologu. Već smo imali dobar temelj izgrađen razgovor o zdravoj hrani. U igraonici srijedom imamo „voćni dan“ koji se pokazao kao odličan način da djeca u svoju prehranu uvedu redovitu konzumaciju raznovrsnog voća. Roditelji su nerijetko donosili više voća i za ostalu djecu pa  imamo jednu košaru u koju to voće sakupljamo. Konzumirali bi ga  i u nekim drugim danima u tjednu. Sve to znanje nam je sad poslužilo u razgovorima o tome koja hrana je zdrava za naše zubiće, a kakvu štetu nam nanose slatkiši i ostala nezdrava hrana.

„Voće, voće, jede ga tko hoće,

Jabuka je zdrava, poslastica prava,

Naranča i limun i jedna banana,

Puni vitamina, zdrava su hrana.“

Ova vesela, nova pjesmica, odzvanjala je često ove zime u našoj sobi dnevnog boravka. Obzirom da postoji i snimljen video, djeca su je rado slušala i sa svojim ukućanima kod kuće.

I tako se naše znanje o hrani uklopilo pri čitanju omiljenih slikovnica „Gric i Grec“, već poznatih malih „zuboneprijatelja“ većini djece. U našoj skupini redovito imamo i slikovnice posuđene iz Gradske knjižnice. Ove godine društvu poznatih „Grica i Greca“ doveli smo i prijatelje iz kolekcije „Mrljek i Prljek“. Izbor je pao na naslov: „Mrljek i Prljek mućkaju bljakavi napitak“ (Priča o pokvarenom zubu). Ta je slikovnica bila nešto novo i zabavno, ponajviše zbog zanimljivih ilustracija i neobičnih riječi. Lana  je donijela i malu knjižicu s aktivnostima: „Zabava zvana pranje zubi“.

Tijekom svakodnevnih razgovora „u krugu“ pričali smo o navikama pranja zubića i iskustvima onih koji su već posjetili stomatologa. Obavezno nam o tome pričaju, donose razne male nagrade i priznanja koja su od svojeg stomatologa dobili za hrabrost.

Roditelji su putem kutića za roditelje bili upoznati s planiranim aktivnostima. Postavljeni su im materijali o vrstama četkica te preporuka da kupe svom djetetu četkicu namijenjenu za njegovu dob. Nekoliko dana prije dolaska zdravstvene voditeljice, počeli smo donositi četkice za zube. Dolazak zdravstvene voditeljice te veliki model zubala i velika četkica za zube koje je donijela uvijek su za djecu zanimljivi. Pažljivo su gledala na koji način se trebaju četkati zubići i jedva su dočekala da i ona mogu isto to probati. Prvo je nekoliko dobrovoljaca očetkalo velikom četkicom model zubala, a zatim je konačno došlo na red pravo četkanje. Rasporedili smo se u kupaonici po grupicama, a četkanje zubića potrajalo je gotovo sat vremena. Djeca su upoznala pravilnu upotrebu četkice i dobila su preporuku za korištenje najkvalitetnije zubne paste za djecu. Ona im se okusom svidjela, iako većina koristi neke druge paste sa slatkim, voćnim okusima. Na kraju dana, svako dijete je ponijelo kući promotivni letak s uputama za roditelje: „Higijena usne šupljine kod djece“.

Prvobitni dogovor je bio da ćemo nastaviti četkati zubiće dok ne potrošimo pastu pa ćemo onda vratiti četkice kući. No, situacija sa četkanjem razvila se spontano u drugom smjeru. U igraonici nije uvijek isti broj djece, niti je uvijek moguća situacija da svi peru zubiće svaki dan. No djeca su pitala mogu li oprati zubiće pa sam pomislila: „Zašto ne? To može samo koristiti stvaranju redovitije navike, poticanju druge djece ili jednostavno kvalitetnijem četkanju zubića.“

I tako je, nakon dogovora sa zdravstvenom voditeljicom, odlučeno da će naše četkice ostati do kraja godine s nama. Ponekad se četkanje preskoči, ponekad bude uključeno više djece, ponekad manje, ponekad svi. U usporedbi s vremenom prije ove aktivnosti, kada nitko nije četkao zubiće, ovo je veliki korak naprijed u njezi dječjih zubića za vrijeme boravka u igraonici.

 Ove aktivnosti iz godine u godinu potiču roditelje da djecu prijave kod nekog stomatologa već u najranijoj dobi, prije nego je potrebna neka bolnija intervencija. Glavni „mamac“ u priči nam je velika, udobna stolica na kojoj se voze gore-dolje i tušić s kojim se tjeraju Gric i Grec. U ovom slučaju, prednost je mješovite skupine upravo u tome što je veći dio starije djece već prijavljen i naviknut na odlaske stomatologu. O tome nam pričaju pa su i mlađa djeca motivirana otići do stomatološke ordinacije  i upoznati svog stomatologa u pravo vrijeme.

Na kraju svake priče, ostaje još malo vremena za zabavu, ples i veselje. Kada su zubići u pitanju, najveselije nam je kada zaplešemo i zapjevamo uz onu staru, ali uvijek djeci omiljenu:            

                                     

„Ja sam se uglavnom čokoladom hranio

I nije bilo toga tko bi mi zabranio

Punjenih bombona pojačane doze

Najbolja je stvar protiv nervoze.

Šubi - dubi- dubi, sad me bole zubi…“

 

 

     

 

Sanja Freh, odgojiteljica mješovite skupine Tratinčice u Repušnici

Povratak