Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Ruksak pun kulture

20.5.2020.

     Glazba je stara koliko i čovječanstvo. Ona pozitivno utječe na djetetove fizičke i intelektualne sposobnosti te omogućuje razvoj estetskog odnosa prema umjetnosti općenito. Brojnim istraživanjima dokazano je kako glazba pozitivno utječe na kompleksnije razmišljanje, razvoj mozga te potiče pamćenje i koncentraciju.

Mješovita skupina vrtića Leptirić iz Međurića sudjelovala je u kulturno - edukativnom programu Ruksak pun kulture. Program su zajedno pokrenuli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a stručni tim vrtića prijavio je vrtić u Međuriću na njihov objavljeni natječaj. Na koncert koji je održan u prostoru blagavaonice odgojiteljica i djeca pozvali su školarce i njihove učiteljice.

Nakon početnog predstavljanja Ive Ljubičić-Lukić na klaviru, Andrije Šimića na violončelu, Ede Rimanić na flauti i kratkog upoznavanja s instrumentima, započeo je interaktivni koncert Karneval životinja francuskog skladatelja Camillea Saint-Saënsa u kojem su djeca sudjelovala od početka.

Bila su koncentrirana, pažljivo su slušala glazbene stavke te u razgovoru s glazbenicima, nakon svakog stavka, pokušala prepoznati o kojoj životinji je riječ. Električni klavir je vjerno oponašao ponosnog lava i njegovu riku. Kokoši i pijetlovi su bili vrlo prepoznatljivi u „Karnevalskoj povorci” te su ih vrlo brzo prepoznala. Slon je zvučao vrlo tromo, teško i sporo, a na poticaj su ga djeca oponašala kretnjama uz zvukove violončela. Brze i opasne životinje su, naprotiv, izazivale potpuno drugačije emocije. Kretnje kornjača i labudova su djelovale umirujuće te ih je dio slušao zatvorivši oči i na taj način se još više koncentrirao na slušanje i doživljaj glazbe.

Violončelo i flauta oponašali su razgovor magaraca. Različitim tempom i dinamikom sviranja glazbenici su potaknuli djecu da oponašaju zvukove magarca i ptice kukavice uz pratnju instrumenata.

 

Aktivno su davala odgovor na svako pitanje te vrlo entuzijastično sudjelovala u slušanju, razgovoru i plesu s glazbenicima. Nakon odslušanog koncerta uslijedila je kratka pauza, a onda i likovne radionice u kojima su izrazila svoje emocije nakon odslušanih stavaka koncerta.

Glazba u svakom od nas izaziva emocije i svi je doživljavamo različito. Djeca su se prvi put susrela s ovakvim koncertom što je izazvalo veliku euforiju, potaknulo brojne likovne radove i razgovore o glazbi, glazbalima i glazbenicima.

 

Mnogo lijepoga u glazbi ostaje nezapaženo jer nismo navikli opažati.

 

 

 

DJEČJE IZJAVE NAKON KONCERTA I LIKOVNE RADIONICE:

 

Mateo Tintor: „Najviše mi se svidjelo kad su rikali s instrumentima.”

Orlando Milović: „Bilo mi je nekada malo preglasno. Spora glazba mi se najviše svidjela.”

Wigan Milović: „Od instrumenata sam vidio flautu, violončelo i klavir. Violončelo je bilo najbolje jer je bilo glasno, a ja baš volim glasno. Lav mi se najviše svidio.”

Lucija Gubić: „Najviše mi se svidio klavir jer se može svirati s prstićima. Slon mi se sviđa jer je lupao ovako s nogama (pokazuje kako). I flauta je dobra, nije loša.”

Valentina Kolouch: „Sviđalo mi se kada su nam svirali lava, koku, kornjaču i slona. Meni se od instrumenata najviše svidjela flauta.”

Marijan Gobac: „Meni se najviše sviđalo kad su svirali brzo da možemo brzo plesati. I svidjelo mi se ono s pužom za sviranje (violončelo).”

Simon Šoufek: „Dobro sam se osjećao. Tigar je bio najbolji i koke isto!”

Leo Bukač: „Najviše mi se svidio lav i violončelo kad je sviralo. Ja sam nacrtao sve koji su svirali koncert jer su mi bili super.”

Dolores Sabolović: „Klavir mi je bio najbolji. Baš sam se lijepo osjećala kad sam slušala labuda.”

Luka Žanić: „Meni se najviše svidio lav na klaviru.”

Denis Mutić: „Violončelo mi je bilo najbolje i onda kad smo crtali. Ja sam nacrtao kako onaj Andrija svira bas (violončelo).”

Ema Makal: „Meni je bilo dobro, a i smiješno malo kad su onako plesali s koljenima.  Svidjelo mi se kad su svirali kornjače jer sam zatvorila oči i slušala. Klavir mi je bio najbolji.”

 

 

 

 

Ivana Kostanjevečki, odgojiteljica mješovite skupine Leptirića u Međuriću

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Povratak