Dijete, obitelj, vrtić …

          U današnje vrijeme brzog življenja i promjena, balansiranja između poslovnih zahtjeva i privatnog života ponekad se nađemo u situaciji da tijekom dana nismo uspjeli provesti dovoljno vremena sa obitelji. Globalizacija tržišta, otvorene granice, brza izmjena informacija te upotreba novih medija uvukla su se u naše živote neprimjetno i zauzele određene dimenzije te istisnule neke druge. U tome svemu žive djeca koja već sa godinu-dvije znaju upaliti pametne telefone, laptope, otići na youtube i upaliti si crtić… Svakako je pohvalno ići u korak s vremenom, IT industrija je vodeća grana industrije u budućnosti, no ipak njezin napredak se ne može ostvariti bez čovjeka. On pokreće svijet oko sebe, utječe na promjene i stvara ih. Kada govorimo o djetetu, kao pokretaču budućnosti, na prvo mjesto stavljamo obitelj, roditelje, sestru, braće, bake, djedove te institucije poput vrtića.

 

Bowlby (1973) engleski psiholog, psihijatar i psihoanalitičar, prepoznatljiv po zanimanju za dječji razvoj, u svojim znanstvenim radovima dokazao je da kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne je važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje. Biti roditelj, u današnje vrijeme, je jedno emocionalno iskustvo za koje nema škole, ne postoji recept ili čarobni štapić. Roditelj djeluje na način kako zna poučen svojim iskustvima, odgojem i utjecajem okoline tijekom svog života. Na isti način njegovo dijete uči i oblikuje svoju ličnost. Svaka dječja dob i razvojne faze kroz koje dijete prolazi zahtjeva određeno prilagođavanje roditelja djetetu. Novorođenče je potpuno ovisno o roditeljima, stvara emocionalnu privrženost i vezu, a dijete shvaća svoj utjecaj na roditelja. Dijete predškolske dobi, osim života u obitelji, uključeno je i u život institucije, u ovom slučaju govorimo o vrtiću. Vrtić, kao institucija, ima svoje određene zakonitosti i pravila po kojima radi. U vrtiću rade odgojitelji, koji su stručne osobe za djecu predškolske dobi, poznaju dječju psihologiju, razvojne faze te posao odgojitelja shvaćaju i obavljaju odgovorno i savjesno. Na dječji rast i razvoj zajednički utjecaj imaju obitelj i vrtić tj. govori se o  sinergiji utjecaja roditelja i vrtića.  Partnerstvo između njih izuzetno je važno za dječji razvoj, a njegovanje dvosmjerne komunikacije podrazumijeva zajedničku odgovornost za oblikovanje djeteta. Ono zahtjeva međusobno povjerenje, otvorenost i toleranciju. Da bi partnerstvo dosegnulo tu razinu potrebno je da obje strane imaju mogućnost iskazivanja svojih stavova, mišljenja i osjećaja kojima se pridaje važnost. Naš časopis je jedan od medija preko kojeg roditelj dobije uvid u život djeteta u vrtiću, a ponekad i sam sudjeluje u njegovom stvaranju.       

 

     Ovaj broj našeg časopisa „Leptirić“ prezentira odgojno-obrazovni rad tijekom pedagoške godine te aktivnosti koje su nastale na dječju inicijativu ili proizašle iz odgojiteljevog praćenja interesa djece.  

 

       Život u vrtiću je dinamičan, sklon stalnim izmjenama aktivnosti te u potpunosti prilagođen zadovoljavanju dječjih potreba. Osim potreba za hranom i snom, u vrtiću se naglasak stavlja na socijalne kontakte koje dijete svakodnevno ostvaruje. Interakcije u kojima svakodnevno sudjeluje, kako sa odraslima tako i sa djecom, od ključnog su značaja za njegov rast i razvoj.  Djeca kroz druženja i međusobnu komunikaciju izmjenjuju znanja, iskustva i mišljenja, iskazuju emocije i kontinuirano uče.  Odgojno-obrazovni proces temelji se na praćenju i procjenjivanju trenutnih djetetovih stanja te planiranju aktivnosti za poticanje istih na sljedeću fazu. Uvažavaju se različiti stilovi učenja svakog djeteta i pristupa mu se individualno. Stvara se ravnoteža između planiranih aktivnosti i aktivnosti koje iniciraju djeca, no vodeći se zakonitosti da se nikada ne prekida dječja igra. Dijete u igri uživa, razvija maštu, motoriku, vježba socijalne vještine i razvija socijalne kompetencije, prorađuje vlastita emocionalna stanja, suočava se sa stresnim situacijama u kojima se nalazi. Igra je glavni pokazatelj dječjeg razvoja i služi za razumijevanje djeteta. Dječji razvoj se odražava u igri, a igra potiče taj isti razvoj. U vrtiću djeca razvijaju pojam o sebi u skupini vršnjaka, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive. Vrtić kao institucija uvelike utječe na dječji razvoj o čemu čitatelji mogu pročitati u nastavku časopisa.   

                                                                                                          Sandra Todorov, ravnateljica

 

Časopis Leptirić uredili su:

Glavni i odgovorni urednikSandra Todorov, mag. praesc. educ.

Članovi uredništava: Sanja Runjić, Nataša Rađenović,

Adrijana Badanjak, Dijana Franković, Ana Kurečić

Tekstove unijela: Snježana Frdelja

LektorSanja Horvat Sokol

 

 

Scenska lutka je pokretač emocija kod djece

20.5.2020.

     Scenska lutka je pokretač emocija kod djece. Pokrenut će djetetov govor, komunikaciju, maštu, želju za likovnim stvaranjem, za pokretom i sve će stvaralačke snage ujediniti, intelektualno uključiti, kombinirati, ispreplesti. Kazalište lutaka je magnet koji privlači djecu, ali i odrasle. To osjećaju i zaposlenici u Knjižnici i čitaonici Kutina pa je tako nastala i lutkarska družba. Knjižnica i čitaonica su i ove godine u prosincu napravili prigodnu lutkarsku predstavu za djecu. Predstava „Patuljak Srećko se izgubio“ u božićnom ozračju uključuje i organizirane posjete dječjeg vrtića i male škole.

Posjet Knjižnici i kazališnoj predstavi se pamti. Većini djece u maloj školi ovo je bio prvi susret s knjižnicom i s kazalištem i lutkama. Predstava se dotiče elementarnih životnih tema. Djeci je bilo zabavno promatrati putovanje patuljka Srećka, njegove zgode i nezgode, potragu za prijateljem i dobra djela koja čini.

 

Evo kako su djeca doživjela predstavu

Ariela: „ Najviše mi se svidjela pjesmica A hoj, a hoj, kada su išli kući i pjevali“.

Tia: „ Meni je bilo smiješno kada je patuljak bio iza medvjeda i uplašio se“.

David Škarica: „ Smiješno je bilo kada su se patuljci zabili jedan u drugog“.

Ariana: „ Bilo mi je najdraže kada je patuljak dao lješnjake vjeverici“.

 

Dojmovi su bili odlični, djeca su upamtila sve likove, mnoge dijaloge. Najviše im se svidio patuljak Srećko i smiješne situacije s patuljcima kada su se zabijali jedan u drugog. Djeca su s predstave išla kući obogaćena pozitivnim porukama koje im poručuju lutke u njihovim omiljenim likovima. S djecom smo nakon predstave posjetili gradski Trg dr. Franje Tuđmana, gledali zimske čarolije, božićne ukrase, kućicu Djeda Mraza ( Božićnjaka ). Na Trgu smo sreli Djeda Mraza i baku Mraz te smo se pored ukrašene i osvijetljene kočije slikali s njima.

Djeca su se družila i razgovarala s Djedicom i bili su posebno uzbuđeni i veseli kada im je Djedica podijelio bombone.

Na cijelom Trgu blješte lampice i neprekidno odzvanja prigodna glazba. U prekrasnom ambijentu djeca su zaista uživala.

Kad smo se vratili u vrtić, crtali smo crteže koje smo zajedno razgledavali. Neki su crtali životinje, neki patuljke, neki šumu. Birali su koji lik im je najljepši pa je iz toga proizišla ideja da svatko nacrta ono što najbolje zna i da od tih likova napravimo svoju malu „ Slikopriču“. Bilo je dovoljno materijala da napravimo nekoliko slikopriča te su djeca dugo poslije predstave pričala priču Patuljak Srećko se izgubio“.   

 

 

     Sabina Grbić, odgojiteljica A skupine predškole                          

Povratak